„Hodi k nam Duh Sveti!”
U kršćanstvu treta božanska peršona je Duh Sveti, skupa sa Ocem i Sinom stvara Presveto Trojstvo. Izlijevanje Duha Svetoga slavi se na 50. dan po Vazmi. Sveti Duh/”Spiritus Sanctus”je na ovom danu silazio na apoštole u Jeruzalemu. Djela apoštolska nam svidoču pripetenje ovoga dana. Svi apoštoli bili su skupa, kada se je naglo iz neba spustio jaki zvuk vjetra i napunio je cijelu kuću kade su se državali. Pojavili su se vatreni jeziki i napunili su apoštole Svetim Duhom, ki im je razne jezike darovao, koje su začeli govoriti. Ovako su svi ljudi svita mogli razumit apoštolske prodike. S kršćenjem svim nam je omogućeno primanje Duha Svetoga.
Mnogi vjerski običaji su vezani za Duhe u naši seli. Crikve nakinču duhovskimi rožami, simbolizirano plamenske jezike ki su se na ov dan pojavili apoštolom.U Hrvatskom Židanu ditići su pucali s korbači, ova zbuka spominja nas na jaki zvuk vjetra ki je silazio na apoštole.¹ U Umoku se spominjaju na starohrvatski običaj duhovskoga kićenja. Jur na duhovsku subotu je mladina pripravljala bazak, s kim su htili jutro rano nakinčiti svoje stane. Bazak se je zabadao zgora putnih vrat, oblokov, kamrov i štalov. Nadalje nije smila faliti ni duhovska roža u nijednom obloku. Ona je tribala doprimiti sriću i zdravlje u stan. (Joško Jurinković)² U Undi još živi jedan od najstarijih duhovski običajev, ki se je kroz destljeta malo prominio. Dr. Ivan Horvath je zabiležio da oko 1910. ljeta „Duhi” su išli kroz Undu u tročlanskoj grupi. Dvi veće divojke i jedna manja išle su na faru, potom u crikvu i po selu od hiže do hiže. Poklonile su se domaćinom i otpjevale su jačku: „Hodi k nam Duh sveti”. Glava male divojčice pokrta je bila šarenim rupcem (znak nevinosti, sakriveno plodno sime), na rubac su iz plavijenke / modrocvijeta pletenoga vijenac vrgli. Ovako ju nigdor nije upoznao, a nju su veće divojke za ruke peljale na putu. U sadašnjici se ov običaj još čuva, u malo drugom formatu. Ov običaj sam još i ja gajila kao četraest ljetošnja divičica. Jedna grupa svakako, po mogućnosti dvi ili tri peteročlanske divojačke grupe skupa dojdu. Četirme su od 12 do 14 ljet stare, a najmanja je 4 – 6 ljetna. Oprava im je bijela (farba čistoće i nevinosti), vlasi zapleteni, a mali „Duh”na glavi ima bijeli vijenac, u ruka drži krunicu. Črljeni pankljini u vlasi i na opravi spominjaju nas na vatrene jezike ali i na prominjenje prirode u žarko ljeto. Dvime – dvime od veći divojak držu velik šaren ili bijel rubac (simbol Marijanske prošecije) iznad maloga „Duha”. Ulice sela si razdilu med sobom i krenu se na put. Kao nekad i sada pozdravu domaćine i zajaču pjesmu: „Hodi k nam Duh Sveti”. Kroz jačenja mala kraljica mudro, ozbiljno sluša i gleda familiju, ka ju spoberiva nasmijati ali ona se čvrsto drži mirnom, ozbiljnom ponašanju. Na kraju dobiju za dar pinez, ča u pletenoj košarici čuvaju, dobitak razdilu med sobom. U sadašnjici duhovsku pjesmu u crikvi pri maši isto zajaču vjernikom, ča je doživljaj duši u vjerničkom društvu.
Tako mislim da se je forma, oblik minjao ovog duhovnoga običaja ali sadržaj, pomoću pjesme si čuva svoju vjekovječnu poruku: Duh nam daje teplinu, radost, daje nam mogućnost na razgovor, na druženje, da budemo otvoreni jedan prema drugomu,da vjerujemo Ocu, Sinu i Duhu Svetomu.
Marija Fülöp Huljev
Izvor:¹Dr Horváth Iván: Narodni i vjerski običaji
²Martin Jordanić: Narodni običaji Gradišćanskih Hrvatov
Istaknuta slika: Čuvari undanskoga običaja
Mali „Duh” mudro stoji pri jačenju
„Hodi k nam Duh Sveti”
Hodi k nam Duh Sveti, Stvoritelj presvitli
Gdo je nam dopustil jedan kralj svitlosti?
Hodi Otac ljudi, u bogih, u tužnih
Hodi gost preželjni, preslatki, raslatki
Ti si naša svitlost, zatari nevjernost
Zatari nevjernost, pitaj pravu vjernost
Prez tvoje milošće prazne jesu duše
Prez tvoje lakote nigdar ni dobrote
Razdili sedmere med nas tvoje dare
Daj nam nevjernim dare prave vjere
Daj našim dobrotam plaću našim dušam,
Daj našim dušicam blaženstvo sirotam!
Dika budi Bogu, Ocu, Sinu, Duhu,
Dika budi Trojstvu jednomu Božanstvu.
Kot je bilo perlje, tako neka bude sada
i svagdar na se vijeke.
Amen!
