Izjava požeškog biskupa
Dana 16. svibnja na spomendan sv. Ivana Nepomuka, požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je podravsko selo Starin u povodu sedamdesete obljetnice izgradnje crkve sv. Ivana Nepomuka. Najprije je svetom vodom blagoslovio obnovljenu kapelu Majke Božje, potom predvodio euharistijsko slavlje i u svojoj homiliji istaknuo ulogu mučenika sv. Ivana Nepomuka koji je bačen u rijeku Vltavu. S jednom drugom rijekom povezani su i podravski Hrvati, a to je rijeka Drava. Voda kao simbol očišćenja i obnavljanja stalno se pojavljuje u našem kršćanskom životu. O njezinu značenju i moćima upitali smo i Njegovu Ekscelenciju Antuna Škvorčevića.
-Voda je jedno od najmoćnijih Božjih stvorenja kojem se treba diviti. Otkud vodi moć čistiti? Nismo mi ljudi utisnuli u vodu tu moć, nego Bog ju je dao. Najveća moć vode je to, kad zrno pšenice ili neko sjeme u vrtu polijete vodom, uz malo topline voda pokreće klice, klica raste u stabljiku i evo ploda. To je bogatstvo, to znači da voda pokreće život. Ona je znak života. Nije slučajno da je Isus upravo vodu uzeo kao put, kao sredstvo kojim sve postaje dionikom njegova života. Kao što u prirodi kad polijete, voda pokreće klicu i raste život, tako u krštenju kad nekoga polijemo vodom, koja je moćna još k tome Duhom Svetim, onda ona kroz krštenje pokreće u nama Isusov život, božanski život. To vam je voda. Kada susrećemo vodu i na ovakvim mjestima kao što je u Starinu ispred obnovljene kapele Blažene Djevice Marije, ona nas posdsjeća na sve to moćno Božje koje je povezano s vodom. I onda nema druge nego samo poželjeti da zaista budemo moćni onako kako nam je Bog omogućio: po vodi naravnoj, ali još više po nadnaravnoj, sakramentalnoj.
-Rijeka Drava fizički nas dijeli s Hrvatskom, međutim Hrvati žive i na jednoj i na drugoj strani obale. Što je zajedničko u nama bez obzira na kojoj strani rijeke živimo?
-Ako govorimo o hrvatstvu, za mene je hrvatstvo ili biti Hrvat nije ideološka stvar, nego za mene je hrvatstvo vrijednosno pitanje. Sustav vrijednosti onih koje smo živjeli tijekom 13 stoljeća, a te vrijednosti su povezane s Evanđeljem, s evanđeoskim poimanjem čovjeka i njegovim smislom. I baš u tom evanđeoskom okviru, u tim koordinatama, rađala se naša povijest i odvijala se naša kultura, naša pismenost sve prožeto tim vrijednosnim evanđeoskom sustavom. I postoji još jedna baština duhovna koja je odnjegovana u krilu Katoličke Crkve baš po tom vrijednosnom evanđeoskom sustavu koji nas povezuje gdje god mi Hrvati bili. Mi jesmo katolici, pripadamo općoj Crkvi Katoličkoj, ali na hrvatski način. Što je sve u tom hrvatskom načinu to znaju najviše naši djedovi, naše bake koji su na različite načine čuvali tu baštinu i od nje živjeli. Bila bi šteta da danas to jednostavno napustimo i kažemo: to nije zanimljivo, to za nas nije važno. To je sastavni dio našega identiteta, identiteta naše duše.
-Upravo ti ljudi koji su bili prisutni na svetoj misi svjedoci su tih hrvatskih pjesama i molitava i sigurno su počašćeni vašim preuzvišenim dolaskom u njihovo malo selo.
-Za mene nema malih mjesta. Pojmovi malo i veliko za mene ne vrijede ako se svedu samo na nešto oko nas, izvan nas, pa onda govorimo da je jedno mjesto veliko po broju stanovnika ili po broju institucija ili zgrada koje ima. Ne, ne. Nije veliko ono mjesto koje je na taj način veliko, nego veliko je onoliko, koliko ljudi u tom mjestu žive veličinu svoga duha, svoga srca. To su ti prostori onda duhovno veliki jer mi i inače za čovjeka ne kažemo da je velik zbog toga što ima puno bogatstva, nego je velik po onome što živi u svojoj duhovnoj dimenziji. Tu mi je uvijek Majka Terezija primjer. Ona nije imala ništa, nikakvo bogatstvo, niti velike škole, niti posebnu moć, ali svi moćnici ovoga svijeta pred njom su se zaustavljali i naklanjali jer je bila duhom velika i moćna. Starin nije malen zato što ima malo ljudi, nego postaje malen kad su ti ljudi maleni duhom. Ja sam uvjeren da smo i danas pomogli kroz ovo naše slavlje da se malo razgiba taj duh, da prodišu dublje duhovno, i to je onda ta veličina malih mjesta.
-Vi ste, Vaša Ekselencijo, danas ovdje na poziv župnika Joze Egrija, ali na početku svete mise pročitano je pozdravno pismo pečuškog biskupa Györgya Udvardy-ja koje je upućeno vama. Na koji način su povezane pečuška i požeška bispkupija?
-Povezani smo po ovoj duhovnosti kojoj zajedno pripadamo u Crkvi Katoličkoj. To je ta duboka duhovna povezanost koja nadilazi granice nacionalne ili neke druge, ali postoji i povijesna povezanost, osobito srednjovjekovna. Požega i još neki drugi dijelovi sadašnje požeške biskupije bili su sastavni dio Pečuške biskupije. Taj povijesni trag nije samo prošlost, nego taj povijesni trag ima svoje značenje i za danas i treba mu dati neku ulogu, neko mjesto u našim odnosima. Meni je drago da biskup Udvardy nastoji, kao što je i njegov prethodnik biskup Mayer nastojao, pronalaziti te povijesne poveznice i dati im neko značenje danas. Tako da i pozdrav biskupa Udvardy-ja koji je poslao pisanim putem danas u Starin svjedoči o tome, pa mu ja i ovim putem zahvaljujem.
Biskupu Antunu Škvorčeviću i mi se zahvaljujemo na razgovoru!
Timea Šakan Škrlin
