Biskup Juraj Jakušić i rekatolizacija
Vesprimski biskup Juraj Jakušić 1640. je počeo rekatolizacijom hodočasničkog mjesta Andoč (Andocs) u Šomođskoj županiji. Poslao je onamo više misionara isusovaca, koji su tu uporno i revno djelovali pa je 1686. već u katoličku crkvu vraćeno 16 župa, a isusovci su liturgijski služili u ukupno 56. mjesta.
Prvi misionar isusovac, otac Ivan Horvat, sudeći po svom imenu bio je zacijelo Hrvat koji svog nadležnog vođu provincije u Beču o svom radu izvještava: „Mene je ovamo iz pečuške misije poslao preminuli šef kustodije te sam čitavih 8 mjeseci bio potpuno sâm, kada sam dobio pomoć u osobi brata laika Pála Csomovayja, koji je u licencijatskom zvanju propovijedao, vodio vjeronauk, krstio, te je upućen i u obavljanje drugih duševnih poslova, pomaže moj rad, sve dok ne dobijem jednog, također već posvećenog svećnika koji zna mađarski, sposobnog za obavljanje misije… U Andoču iako ima župe, ali je već odavno napuštena, dezolirana, gdje je također Crkva Svisvetih, isto ostavljena sama na sebe, ali ovdje se nalazi dobro očuvani kip čudotvorne Gospe… Ova misija se nalazi na području Vesprimske biskupije, od Balatona naovamo, te je pod Turcima. Prostire se na oko 30 ili 34 milja duljine, od Kanjiže do Budima, od Kapošvara do Stolnog Biograda”.
Bila su to teška vremena mađarske povijesti u kojima započinje prošlost Marijonog svetišta u Andoču.
Velika osoba ove misije bio je otac Nikola Horvat, koji je od 1665. do 1681. godine ovdje služio. Od Svete stolice dobio je dragocjene premete, te je za par godina ovo svetište razvio u jedno od najznačajnijih svetišta. U njegovom društvu naći će se redovnici János Kőrösi (riječ je o Ivanu iz Križevaca) koji je s njime zajedno umro 1681. godine u epidemiji od kuge u Đuru (Győr), a ovdje će se naći i István Kereskényi, ranije pak János Berkai i Nikola Blašković.
Vremenom su isusovci iz Andoča povučeni u Pečuh, nakon oslobađanja grada od Osmanlija, 1867. godine. Hodočasna kapela koja je postala odredište hodočasnika, bila dobro posjećena, kroz trideset godina, ali je ostala sve do 1716. bez svog skrbnika. Župnik Benedek Tokay iz Igala je nastojao obavljati pastoralnu službu u tom kraju.
Kasniji kroničar franjevačkog reda zabilježio je ovo: „vesprimski biskup grof Oto Volkrazato je pozvao u Andoč franjevce, naime „vidio je odurno pustošenje ovog svetog mjesta”.
Oci franjevci su 3. rujna 1716. godine prema jednoj biskupskoj okružnici stigli u Andoč po broju četiri. Pastorizirali su Zics i Nágocs te su 8. svibnja 1725. godine postavili temelj kamen budućeg novog samostana, koji je, kako se pretpostavlja građen 15 godina.
Na mjesto preuređene i dograđene kapela u gotičnom stilu izgrađena je nova barokna crkva koja je posvećena 17. prosinca 1747. godine, a svečano ju posvetio vesprimski biskup Márton Bíró Padányi.
Patron crkve Bogorodica, koja je primljena u raj, čije se glavno proštenje odražava 15. kolovoza na dan Velike Gospe, kuda dolaze vjernici iz susjednih naselja, uostalom i potomci asimiliranih Hrvata iz Bužaka (Buzsák), Senpala (Somogyszentpál), Taranja, Gestija (Somogygeszti), Kapuša (Kaposvár), Santoda, Karada i drugih naselja.
LIT.: Petar SEDLÁK, Jakušići-plemići slavonskog porijekla u povijesti Slovačke, scrinia slavonica 7 (2007), 88-106.
Đuro Franković
