Živa tradicija.
I dandanas je živa tradicija da se u pečuškoj franjevačkoj crkvi, kako je narod zove, kod svetog Antuna, pred Božić postave jaslice u kojoj su likovi originalne veličine. Jaslice su izrađene u fratarskoj stolarskoj radionici u Pečuhu u prvoj polovici prošloga stoljeća, a prvi put su izložene ratne, 1941. godine.
Legenda o nastanku jaslica govori: živio je u Budimpešti 1920-ih godina mladić zvan Ferenc Tóth koji je izučio stolarski zanat, a bio vješt u restauriranju antičkog namještaja. Vikar franjevačkog samostana u Marijađudu, o. Valerian Bohnert zamolio ga je da restaurira tamošnji namještaj, a nakon obavljenoga posla ostao je u samostanu, zaredio se, i dobio ime Ernest. Kasnije se uključio u rad fratarske stolarske radionice koja je okupila brojne majstore, ova je ekipa uspješno izrađivala oltare diljem Mađarske. Ideja o izradi jaslica nastala je g. 1936. gvardijan samostana Hermann Hermeneglid kao idejni otac, skupa s bratom Ernestom obišao je crkve u Italiji i vrativši se, odlučili su se za betlehem rimske crkve San Antonio, jer su im se najviše sviđali upravo tamošnji kipovi.
Za Božić 1940. godine zgotovljeni su likovi malog Isusa, Marije i Josipa, a godinu dana kasnije anđeli, pastiri, životinje i kraljevi.
Samo deset godina iza toga, franjevački je red raspušten, no jaslice su ostale i od tada se svake godine se za Božić uređuju, a za Tri kralja dopunjuju kako na radost djece tako i odraslih.
