Piše Andrija Kopilović – odlomak
Počela je korizma. Kako Crkva naziva to vrijeme posta, molitve i bratske ljubavi. Često puta se zaustavljamo samo na prvom pojmu posta. Post je zasigurno vrlo važna u duhovnom životu, no, Korizma bi bila svedena na vrlo mučno razdoblje godine ako bi se to vrijeme gledalo samo kao vrijeme posta. Treba Korizmu početi tako da se sve tri datosti Korizme ujedine u jedan osobni program. Postiti, moliti i činiti bratsku ljubav.
……
Post ima religiozni smisao. Odreći se hrane u ime posta znači biti spreman ušteđevinu od posta dati sromašnima. Taj post se dakle pretvara u ljubav prema drugima i socijalnu pomoć. Tko posti, čini to stoga jer je to naređeno ili preporučeno u religioznoj zajednici te se na taj način solidarizira s onima koji zajedno s njim poste. Tko posti odriče se ispunjavanja onoga što traži njegov nagon, on sebi uskraćuje tjelesnu hranu, ali to radi s nakanom da bi duhovno porastao. Postiti znači posvetiti vrijeme kontemplaciji, duhovnom rastu, razgovoru s Bogom i traženju putova do iskustva Boga. Drugim riječima, post usmjerava dušu na neki cilj, post stvara u čovjeku put do transcendencije, čovjek postom nadilazi svoje somatsko-psihičke potrebe, nadilazi samoga sebe, zahtjeve tijela i podvrgava se zahtjevu duha.
