Poved’ kolo kraljo, Poved’ kolo kraljo, ljeljo.
U malom baranjskom selu, Katolju za vrijeme Duhova svake se godine priređuje običaj djevojačke povorke pod nazivom kraljice. O kraljicama kao djeca mnogo smo slušali od svoje bake i drugih starijih žena iz Katolja koje su u mladim godinama sudjelovale u kraljičkim ophodima negdje od sredine 20. stoljeća. Ovaj šokački običaj su nastavile generacije djevojaka te iz godine u godinu katoljske kraljice zažive nekadašnji običaj kraljičkog ophoda. Raspitavši se u selu odakle potječe ovaj običaj te koja je svrha povorke kraljica, mještane žene nisu odgovorile jednoglasno.
Prema nekima svrha običaja je slavljenje plodnosti, dok druge žene misle da je zadatak kraljica isključivo poželjeti sreću od kuće do kuće domaćinima. Naime, iako nije ovaj običaj kršćanskog podrijetla, odvija se na kršćanski blagdan Duhova koji se slavi krajem svibnja ili početkom lipnja u šokačkim baranjskim selima Hrvatske, Vojvodini i u južnim šokačkim naseljima te bunjevačkom kraju Mađarske. Hrvatski istraživači korijene kraljičkih ophoda traže u slavenskoj mitologiji te se ne slažu u odgovorima. Neki stručnjaci vele da je ovaj običaj povezan sa svadbenim obredom muškarca i žene, no neki pak misle da ova tradicija vuče korijene iz pradavnih vremena Slavena, jer se smatra da je Ljelja bila žena slavenskog boga Peruna i da je sve izašlo iz čina vjenčanja njihove djece Jurja i Mare. Povorka kraljica se razlikuje od sela do sela, u Hrvatskoj se često nazivaju ljeljama, a djevojke su najčešće raspodijeljene u dvije skupine: kraljeve i kraljice, te se izvodi scenska izvedba s kraljem i skupinom djevojaka koju prate tamburaši ili gajdaši.
U Katolju običaj kraljica se slavi drugačije i jednostavnije. Na prvi dan Duhova, u nedjelju, u popodnevnim satima ispred doma kulture okupe se djevojke obučene u šokačku nošnju. Svaka djevojka iz šokačke obitelji nosi svoju lijepu nošnju koju je dobila od bake, a ostale kraljice mađarskog ili njemačkog podrijetla imaju posuđenu nošnju. Svake godine u organiziranju proslave kraljica pomažu žene koje su odgovorne za kulturni život sela. One nauče djevojkama pjesmu, pomažu im u oblačenju te prate ih kroz selo. Najmlađa djevojka iz skupine je kraljica. Ona na glavi nosi bijeli vijenac kakav mladenka ima na svom vjenčanju, a u rukama ima jastuk. Najstarije djevojke nose košare da u njima sakupljaju darove. Od kulturnog doma kraljice krenu na jednoj strani Karašice, do najsjevernijeg mosta zatim prelaze na drugu stranu potoka i idu od kuće do kuće prema najjužnijem mostu te se ponovo vraćaju na originalnu stranu i nastavljaju put do kulturnog doma. Hodaju od kuće do kuće pjevajući ustaljenu pjesmu poželjevši ukućanima mnogo sreće. Kada uđu u jedno dvorište stanu u dva kruga, starije djevojke u vanjski, a mlađe djevojke u unutrašnji krug, a kraljica stoji u sredini kruga i drži jastuk. Najstarija djevojka makne glavom i počinje koreografija prema kojoj djevojke u dva kruga idu okolo, ali u suprotnom pravcu pjevajući:
1, Poved’ kolo kraljo
Poved’ kolo kraljo, ljeljo.
2, Od dvora do dvora
Od dvora do dvora, ljeljo.
3, Do carevog stola
Do carevog stola, ljeljo.
4, Car sjedi na stolu
Car sjedi na stolu, ljeljo.
5, Car caricu budi
Car caricu budi, ljeljo.
6, Među oči ljubi
Među oči ljubi, ljeljo.
7, Ustaj ti carice
Ustaj ti carice, ljeljo.
8, Došle su kraljice
Došle su kraljice, ljeljo.
9, Da ih darujemo
Da ih darujemo, ljeljo.
10, Sa velikim darom
Sa velikim darom, ljeljo.
11, Srebrnom krajcarom
Srebrnom krajcarom, ljeljo.
Nakon pjesme kraljica izlazi iz kruga, baci uvis jastuk govoreći: Ovolika nek’ bude kudilja! uhvati jastuk te još jednom baci uvis i kaže: Ovolika nek’ bude sreća! zatim baci jastuk na zemlju: Ovolika nek’ bude nesreća! Domaćini nakon te izvedbe daruju kraljice jajima i novcem te ih počaste kolačima i pićem, a povorka se nastavlja u drugoj kući. U neke kuće se ne smije ulaziti, jer ukućani ne žele sudjelovati u ovom običaju, dok u nekim kućama se mora čak i dva puta otpjevati pjesmu.
Vrativši se u kulturni dom, djevojke zbroje sakupljeni novac i jaja te se međusobno podijele. Ove godine, na žalost zbog kišovitog vremena povorka kraljica se nije ostvarila, međutim najvjerojatnije ovaj stari šokački običaj će se nadalje očuvati, jer uistinu jača zajednicu i veže ljude.
Lilla Trubić
