Boravak u Arhivu Pečuške biskupije
Marin Srakić, umirovljeni nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki, boravio je u Pečuhu 25. siječnja ove godine, u namjeri da u Dijecezanskom arhivu istraži neke podatke u dokumentima koji se odnose na nekadašnju Bosansku ili Đakovačku i Srijemsku biskupiju, a sada Đakovačko-osječku nadbiskupiju. Kao što je poznato, ove dvije biskupije Đakovačka i Pečuška bile su kroz povijest usko povezane, ne samo jer graniče jedna s drugom, nego su neki dijelovi nekadašnje Bosanske ili Đakovačke i Srijemske biskupije pripadali Pečuškoj biskupiji. Uostalom, Bosanska ili Đakovačka biskupija ustanovljena je na području Pečuške biskupije. Nakon oslobođenja od Turaka carica i kraljica Marija Terezija prekrajala je granice biskupija i tada je (1773.-1781.) odvojila 17 župa Pečuške biskupije koje su se nalazile na području Slavonije i pripojila novo formiranoj Bosanskoj ili Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji.
Tom zgodom Valpovački dekanat nije pripojen Đakovu, iako je geografski povezan s Đakovom. Pitanje toga Valpovačkog dekanata (danas i Donjomiholjačkog dekanata) pokrenuo je biskup Josip Juraj Strossmayer – a proces trajao je od 1852. – 1876. – ali je Valpovština ostala i dalje dio Pečuške biskupije. Nakon Prvog svjetskog rata đakovački biskup imenovan je Apostolskim administratorom Baranje i Sjeverne Slavonije, tj. onih dijelova Pečuške biskupije koji su ušli u sastav Jugoslavije. Za taj dio naše biskupije vodile su se posebne knjige. Mons. Srakić je rođen na području Valpovačkog dekanata, krstio ga je svećenik Pečuške biskupije Eugen Kubeša, a njegova oca je krizmao pečuški biskup Zichy. Konačno rješenje donijela je Sveta Stolica tek 23. prosinca 1971. godine nakon dogovora đakovačkog biskupa mons. Stjepana Bäuerleina i pečuškog biskupa mons. Józsefa Cserháty-ja.
Nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić piše članke iz crkvene povijesti, stoga ne može zanemariti arhiv Pečuške biskupije, jer on čuva neke dokumente važne i za Đakovačko-osječku nadbiskupiju.
– Što se tiče odnosa između naše dvije biskupije, s radošću i zadovoljstvom mogu reći da su oni ne samo dobri nego i veoma dobri. To ide sve od spomenutog biskupa Cserhátyja, nastavilo se za vrijeme biskupa Mayera, a produžilo do sadašnjeg biskupa György-a Udvardy-ja. Jedni druge pozivamo na crkvene svečanosti, ili da održimo misu za naše vjernike Hrvatske odnosno mađarske narodnosti-riječi su mons. Srakića.
Nadbiskup u miru se zahvalio pečuškom biskupu preuzv. g. György Udvardy-ju koji ga je s pratnjom kao dobar domaćim ugostio.
MKT-TŠ
Istaknuta slika: Mons. Marin Srakić na promociji svoje knjige u Pečuhu g. 2014. u društvu prevoditelja Ivana Tomeka.
