U nedjelju, 7. rujna je spomendan Svetog Marka Križevčanina
Marko Stjepan Križevčanin rodio se u Križevcima oko 1580. godine. Školovao se u vojnoj akademiju u Beču, te je upisao filozofiju kod Isusovaca, a potom studij teologije u Rimu. Zapisano je da je diplomirao s izvrsnim uspjehom, tako da je mogao voditi javne rasprave sa svakim, o svakom pitanju katoličke vjere.
Nakon što je zaređen za svećenika vratio se u svoju Hrvatsku i radio u okolici rodnoga grada. Doskora je za njegovu učenost doznao i nadbiskup ostrogonski te ga je zamolio da dođe u sjevernu Ugarsku kako bi se mogao posvetiti duhovnim potrebama izbjeglih Hrvata koji su tamo dospjeli bježeći pred turskim hordama. Imenovan je profesorom, potom rektorom sjemeništa u Trnavi, a 1619. ostrogonskim kanonikom. Povjerena mu je i uprava benediktinske opatije kod Košica.
U to vrijeme dolazi do snažnog prodora protestantizma iz Njemačke, a Košice su bile pod velikim kalvinističkim utjecajem. Kad je Rakóczy opkolio sa svojim četama Košice, Marko Križevčanin odmah se uputio u grad da opkoljenim katolicima bude na usluzi u duhovnim potrebama, a naročito u dijeljenju sakramenta ispovijedi.
Protestantski propovjednik Alvinci i gradski vijećnik Rayner predložili su gradskom vijeću da daju poubijati sve katolike u gradu. Premda je taj okrutni prijedlog odbijen, dozvolili su im da s trojicom svećenika – Markom i dvojicom isusovaca koji su bili uhićeni odmah po ulasku četa u grad, čine što žele, tako su Marko Križevčanin, Melkior Grodziecki i Stjepan Pongracz mučeni u noći sa 6. na 7. rujna 1619. na najokrutnije načine, a potom su im odrubljene glave.
Nad relikvijama mučenika, koje su godinu dana kasnije protestanti predali katolicima te su prenijeta u samostan uršulinki u Trnavi, gdje se i danas nalaze, događala su se brojna čudesa. 1905. godine proglašeni su blaženima, a 02. srpnja 1995. svetima.
