Čitanje sv. Evanđelja po Mateju (26,14 – 27,66)
U ono vrijeme: Jedan od Dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: „Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: „Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?” On reče: „Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'” I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Uvečer bijaše Isus za stolom s Dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: „Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.” Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: „Da nisam ja, Gospodine?” On odgovori: „Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.” A Juda, izdajnik, prihvati i reče: „Da nisam ja, učitelju?” Reče mu: „Ti kaza.”
I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: „Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!” I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: „Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.”
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus: „Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: ‘Udarit će pastira i stado će se razbjeći.’ Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.” Nato će mu Petar: „Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!” Reče mu Isus: „Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!” Kaže mu Petar: „Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.” Tako rekoše i svi učenici.
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: „Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.” I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: „Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!”
I ode malo dalje, pade ničice moleći: „Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.”
I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: „Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.” Opet, po drugi put, ode i pomoli se: „Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!” I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
Tada dođe učenicima i reče im: „Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.”
Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: „Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!” I odmah pristupi Isusu i reče: „Zdravo, Učitelju!” I poljubi ga. A Isus mu reče: „Prijatelju, zašto ti ovdje!” Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.
I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus: „Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?”
U taj čas reče Isus svjetini: „Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.” A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: „Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'”
Usta nato veliki svećenik i reče mu: „Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?” Isus je šutio.
Reče mu veliki svećenik: „Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?” Reče mu Isus: „Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.” Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: „Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?” Oni odgovoriše: „Smrt zaslužuje!” Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: „Proreci nam, Kriste, tko te udario?”
A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: „I ti bijaše s Isusom Galilejcem.” On pred svima zanijeka: „Ne znam što govoriš.” Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: „Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.” On opet zanijeka sa zakletvom: „Ne znam toga čovjeka.”
Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: „Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!” On se tada stane zaklinjati i preklinjati: „Ne znam toga čovjeka.” I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: „Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.” I iziđe te gorko zaplaka.
A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: „Sagriješih predavši krv nedužnu!” Odgovoriše: „Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!” I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: „Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.” Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove „Krvava njiva” sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: „Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.”
Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: „Ti li si kralj židovski?” On odgovori: „Ti kažeš.” I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: „Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?” I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: „Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?” Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: „Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.”
Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: „Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?” A oni rekoše: „Barabu!” Kaže im Pilat: „Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?” Oni će: „Neka se razapne.” A on upita: „A što je zla učinio?” Vikahu još jače: „Neka se razapne!”
Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: „Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!” Sav narod nato odvrati: „Krv njegova na nas i na djecu našu!” Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: „Zdravo, kralju židovski!” Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.
I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga.
I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: „Ovo je Isus, kralj židovski.”
Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: „Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!” Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: „Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!'” Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: „Eli, Eli, lema sabahtani?” To će reći: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: „Ovaj zove Iliju.” I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: „Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.” A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.
I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: „Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.”
A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.
A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: „Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.” Reče im Pilat: „Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!” Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.
Riječ Gospodnja!
