„Oslobodi nas, Gospodine!”
Iako Kukinj nije kraj koji bi bio prepoznatljiv po velikim vinogradima i kvalitetnom vinu, ali geografska imena dijelova zemljišta oko sela kao i stariji stanovnici sela još čuvaju uspomenu na to da je grožđe rodilo u Čajerku, Paljiki, Sadu, Grgovcu, na Sokolovcu, u Mostaru, u Selišću, Gornjem Brdu i mogla bi se još nabrajati imena brda i dijelova zemljišta oko sela. Što se pak Vinkova, Vincete, Vincecije tiče, jedina izreka postoji: Ako na Vincetu kaplje s krova, bit će vina. Nekada su od crnog grožđa pravili crno vino, od bijelog bijelo, za vrijeme rada u vinogradu pio se čiger (čiger je nastao tako da se komu, jednom već isprešanom samljevenom grožđu dodala voda i šećer te je po drugi put vrilo, to je bilo slabo vino za kopače…) Nekadašnje sorte grožđa: portugizer, kadarka rizling, slankamenka, noha, sajber/najranija slatka sorta/, čomorika, kozje sise/ desertno grožđe koje se čuvalo do Božića/. I možda se još netko sjeća u selu neke stare vrste iz svog vinograda. Ipak prije dvadesetak godina kada je u selu bilo desetak mlađih vlasnika vinograda koji su se dičili finom kapljicom iz svoga podruma, rodila se ideja o organiziranju programa vezanim uz vinograde i vino. To je prihvatila i hrvatska samouprava, te je u vinogradima, čije su se gazde odazvale pozivu, početak godine obilježen blagoslovom vinograda, a kraj godine pak blagoslovom vina i sve to popraćeno euharistijskim slavljem. Tako je bilo i ove godine, glavni organizator programa KUD Ladislav Matušek uz podršku hrvatske referature Pečuške biskupije i mjesnog župnika Ferenca Kövesija je u vinograd Tomislava Tarađije pozvao svoje članove i mještane na blagoslov, u kulturni dom pak na večeru i zabavu. Svetu misu je u mjesnoj crkvi, kao i obred blagoslova održao vlč. Gabrijel Barić, biskupski povjerenik, zatražeći Božji blagoslov na sve vinograde sela. Obišao se vinograd uz molitvu i pjesmu, na uglovima slušala se Božja riječ. Na prvom uglu iz svetog Evanđelja po Luki (Lk 12,22-31). U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: “Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! A tko od vas sa zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!” Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, najprije tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati.” Pjevale su se pjesme o Isusu i Gospi, da bi se na kraju izrekao i vapaj: „Gospodine, koji si po svem svijetu proširio loze duhovnoga vinograda svoga, daj radu u našim vinogradima plod dobroga djela i izlij rosu svoga blagoslova na naše vinograde, štiti ih od svih napadaja i dostoj se obdariti ih izobiljem plodova. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.”
Tekst: Milica Klaić Tarađija
Fotografije: Akoš Kolar
