Ideologija đender društvo
Đender je engleska riječ koja znači „rod“, a kod nas je službeno prevedena „rodni identitet“ U američkoj državi Kaliforniji u Sakramentu u jednoj srednjoj školi uveden je “gender–switch-day“ tj. dan kada dječaci imaju doći u školu odjeveni u ženska, a djevojke u muška odijela.
U kalifornijskom zakonu je predloženo da treba izbaciti iz upotrebe riječi “mama“ i „ tata“ kao i „suprug“ i „supruga“, dječacima je dopušteno da sada mogu koristiti ženske, odnosno muške WC.
Osnovna riječ gender je engleski gramatički pojam kojim se označuje „rod“ neke imenice (muškoga, ženskoga i srednjeg roda). Ljudi se rađaju biološki određeni spolom, ženskoga ili muškoga spola. Tim biološkim određenjem čovjek je prirodno određen ili kao muškarac ili kao žena, drugim riječima spol mu određuje rod; ono što je po spolu to je i po rodu. Tako je u prirodi.
Nije tako u gender-perspektivi. Na IV. Svjetskom kongresu žena u Pekingu 1995. izrađena je „platforma djelovanja“ u koju je službeno ugrađena gender-perspektiva koja dokida preklapanje roda i spola. To su za njih potpuno dvije različite stvari pa biološke razlike ne bi više imale nikakvu ulogu ni u određivanju nečijeg „roda“ kao ni njegove spolne orijentacije.
Odabir roda i spolne orijentacije spada u područje osobne slobode svakog ljudskoga bića. Muškarci i žene u dosadašnjem smislu prestaju postojati. Oni trebaju biti društveno priznati i jednakopravni u svemu.
Vlade i druga utjecajna tijela trebaju promicati aktivnu i jasnu politiku da gender-perspektiva postane uvriježeno vodeće mišljenje. Pekinška platforma je bila najprije kao preporuka svim zemljama, a već 1995. usvojile su je UN i prihvatile kao „obveznu“ platformu svoga djelovanja. Provela ju je već 191. zemlja.
Zemlje koje ne bi prihvatile ovu platformu i provodile ovu ideologiju neće dobiti novac od financijskih institucija koje ovise o UN. Temeljne misli u gender-ideologiji dolaze iz marksističke utopije o besklasnom društvu. Sve se razlike koliko je moguće trebaju ukloniti. Ovdje biti različit znači biti nejednak, nejednakost je nepravda. Čovjekova dvospolnost bi se potpuno obezvrijedila i isključila.
Na svim poslovima treba da budu zastupljeni žene i muškarci 50:50. Žene se trebaju što prije nakon poroda vratiti na posao s punim radnim vremenom. Glavna zapreka za ovo je materinstvo. Stoga, da bi se žena izjednačila s muškarcem, gender-ideolozi vide rješenje u poticanju na abortus.
Osobine kojima se odlikuju muškarci, odnosno žene, treba smatrati „spolnim stereotipima“ kojih se treba sramiti.
Stvorena je nova riječ kojom se obilježavaju ono koji se ne slažu s gender-ideologijom. To je „homofobija“. EU parlament je 2006. usvojio „Rezoluciju o homofobiji u Europi“. U toj je rezoluciji homofobija stavljena u istu ravan s rasizmom. Zato sve države moraju donijeti anti-diskriminacijske zakone koji će ove gendere štititi od diskriminacije. Gender-agenti su prisutni u svim vladinim ustanovama.
Ova ideologija je poput podmornice. Nitko ne zna točno što ona hoće, niti kamo se kreće, ni kome se kreće, ni kad će njihovi ciljevi postati svima jasni.
Gneder-ideologija je nespojiva s kršćanskim svjetonazorom i kršćanskom etikom.
Na tragu gore navedenoga članovi stranke koja ima svoje korijene u Komunističkoj bezbožničkoj partiji, sve poduzimaju zajedno s nekim anti-hrvatskim civilnim udrugama da se u Hrvatskom saboru izglasuje Istambulska konvencija, čijim usvajanjem Hrvatskoj prijeti istrebljenje.
Već smo na rubu istrebljenja i bez toga, a s ovom Konvencijom zapečatili bi smo svoju propast, odnosno nestanak Hrvata.
Budući, kako kažu oni u Konvenciji; Gdje je jedan spol nadređen drugom, nije čudo da može doći do pojave nasilja u intimnim partnerskim vezama. Svi mi, više ili manje svjesno, jačamo društvene stereotipe, koji vode do nasilja, vele oni.
Oni pod svaku cijenu žele pokazati kako je svatko zaostao i konzervativan tko želi da obitelj bude odgojitelj. To ne smije biti tako. Oni žele sve prebaciti na školu, od vrtića, osnovne i srednje škole pa do fakulteta. Sve nastavnike treba u tome poučiti da rade na razbijanju vlastitih rodnih stereotipa i na građenju uvjerenja da su te aktivnosti zaista važne. Kako najveći dio djece pohađa škole, nužno je da se ponude programi rodne jednakosti u školama. Također da se neformalno obrazovanje uvede gdje se odvijaju športski i kulturni događaji. Posebno se u to treba uključiti medije svih vrsta da daju svoj obol za ovaj projekt UN-a.
Najvažniji zadatak medija je da udare po Crkvi koja je još jednini čvrsti čuvar vrijednosti. U sve ovo žele uključiti državne institucije da daju prikladna sredstva kako bi se ovaj pakleni sotonski naum ostvario.
Jednostavno kade ne bude spola nego samo „rod“, neće više biti nasilja, jer tko će koga tući kad ne znaju tko je muško, a tko žensko. To će biti „raj“ na zemlji, odnosno pakao.
Sve se to želi provući kroz Deklaraciju o uklanjanju nasilja nad ženama. Baš kroz tu špiunku se želi uništiti obitelj, a u konačnici i cijeli ljudski rod. Uostalom prihvaćanjem ove Konvencije pomaže se UN-u, da ostvari svoj naum, da uništi obitelj i Katoličku Crkvu.
Valjda u Hrvatskoj ima zastupnika koji vole svoj narod, koji imaju katoličku svijest i da za to neće dići ruku.
Priredio: Marko Bubalo, svećenik u mirovni
Izvori:
Tikvica sv. Jakova, br.2/2008. str. 18-20. izdaje župa Kornić,
0. Krk.
Deklaracija o uklanjanju nasilja nad ženama
istaknuta slika: hu-benedikt.hr
