Sveta misa u Budimpešti
Jedna od najljepših baroknih arhitektura u Budimpešti je crkva Rane svetog Franje/Frane, koja se nalazi na budimskoj obali Dunava, naspram zgrade Mađarskog Parlamenta. Ovdje se tjedno održavaju svete mise na hrvatskom jeziku, kako čujemo od oca Vjenceslava koji kratko predstavlja crkvu na youtubu. https://www.youtube.com/watch?v=KywKY9vtHw0
Aktivna je hrvatska vjerska zajednica u Budimpešti i lijepo surađuje sa glavnogradskom hrvatskom samoupravom, tijekom godine ima pored misa i drugih vjerskih sadržaja, što također možemo pratiti gledajući njihov portal. Suradnja se pokazala uspješnom i 2-og ožujka u nedjelju kada je na misi gostovala ekipa koja je sastavila pjesmaricu vlč. Ladislava Bačmaija Pjevajte Gospodinu, svetu misu je toga dana predvodio upravo vlč. Bačmai uz koncelebraciju vlč. Vjenceslava Tota. Tema meditacije vlč. Basčmaija bila je govor i njegov utjecaj na ljudske odnose, usporedivši snagu riječi i djela. Između ostalog rekao je slijedeće: „Današnje prvo čitanje ima za temu govor, naime govor čovjeka mnogo toga kazuje o njegovom unutarnjem svijetu, kako Isus veli: usta govore iz srca. Zato imamo dva uha i jedna usta, da više slušamo i manje govorimo. Lako je onom tko je rođeni šutljivac, koji je povučen, koji „drži jezik za zubima”, a teže je nama koji smo brbljavi. Dolazi korizma, pa možemo postiti i s riječima, govorenjem. Što će reći: neću govoriti mnogo, suvišno, neću upadati drugome u riječ, neću govoriti koješta, neću govoriti zbrda-zdola.”
Vlč. Bačmai rekao je nadalje: „Prema jednoj engleskoj poslovici od riječi ljepše govore djela. Možda netko majstorski barata lijepim riječima, ali ne živi te riječi, život je od njega udaljen, to je ono: vodu prodiči, a vino pije, „hvata vodu rešetom”. Ili se još kaže: „čovjek iz susjedstva” „lak na jeziku”, nitko ga ne poznaje i govori što mu volja. O jednom protestantskom misionaru vele, da je za vrijeme njegovog govora netko ustao i izišao iz crkve, ali se nezadugo vratio. Na kraju ga je misionar upitao, gdje je bio. Otišao sam pitati tvoju ženu, da li zaista tako i živiš kako govoriš. Ona je rekla, da, pa sam se vratio.”
Crkvu Rane sv. Franje gradili su bosanski franjevci, pripadnici redodržave Bosne Srebrene od 1731. do 1757. godine tada je dobila i svoje ime, tu su obitavali franjevci sve do 1785. kada su naredbom cara Josipa II. građevinu morali napustiti i odseliti se u samostan augustinaca, gdje je i sada njihov centar, a tu su došle iz Beča časne sestre sv. Elizabete, gdje se i dandanas nalaze.
Nakon svete mise otac Vjenceslav zahvalio se gostu proprovjedniku i pozvao nazočne da dođu na promociju već spmenute pjesmarice i Male biblije u slikama koja je ostvarena u suradnji Croatice i Đakovačkog kulturnog kruga. Detalje iz Biblije čitao je glumac Stjepan Đurić, a nabožnim pjesmama su program uveličale pjevačice iz Erčina.
MKT
Slike Croatica
