„Na Mečeku crkva sagrađena…”
I dva puta se orila ova pjesma za vrijeme ovogogodišnjeg slavlja u povodu blagdana Snježne Gospe u Pečuhu. Iako grad Pečuh ima više crkava, ima veličanstvenu katedralu, ipak nam se čini da mala bijela crkvica na planini, koja se vidi iz daleka i koja je posvećena Gospi Snježnoj, čuva svoj narod, poziva na molitvu i pokazuje put prema Nebeskom Ocu. Kao da šapće, „ne može nam nitko ništa, ta Svemogući je s nama!” Dvodnevnom slavlju pored vjernika iz Pečuha sudjelovali su Pogančani, Salanćani, Vršenđani, Kukinjčani da bi uz orguljašku pratnju kukinjskog kantora Emila Magyara u subotu, i tamburama praćeno pjevanje /orkestar Misija u nedjelju poslušali homiliju zlatomisnika vlč. Ladislava Ronte u subotu i vlč. Ladsilava Bačmaija u nedjelju. Izdvajamo iz homilije vlé. Ladsilava Ronte.
Draga braćo i sestre!
Ima jedna jako lijepa mađarska pjesma o Mariji koju vrlo rado pjevamo, i koja pjesma pokazuje kako smo povezani s Gospom. Naslov mađarske pjesme je dakle: „Máriát dicsérni hívek jöjjetek…” Mogli bismo reći mnoge svima nama dobro poznate pjesme i na hrvatskom, među njima i ovu: „Svi u glas jezici sad se složite, i pjevat Djevici Mariji počnite.”
Da, na proštenju crkve Snježne Gospe Mariju slavimo. Ova crkva je povezana sa posvetom glavnog rimskog Gospinog hrama, sa bazilikom Santa Maria Maggiore. …
Naši su preci u Pečuhu na ovoj lokaciji također podigli crkvu u čast Snježne Gospe. Možemo se upitati zašto baš tu? Možda su se i oni zavjetovali da će jedan dio ovoga brda posvetiti dragom Bogu. Učili smo da je on svugdje, on može na bilo kojoj točki ovozemaljske kugle neposredno pozvati k sebi vjernike. Ljudstvo je na mnogo načina tražilo i pronašlo pravu lokaciju, koju je posvetilo Bogu. Ta su mjesta kršćanske crkve, ovdje ga štujemo, ovdje mu se molimo, i primamo njegovu milost. I Marija je pokazala na Isusa kada je na svadbi u Kani rekla: „Učinite kako kaže.”
Danas nama govori isto, i upozorava nas: Ova je crkva podignuta od kamena, budite i vi crkva ali sagrađena od živog kamena, od žive zajednice koja svoj život osnuje na Bogu. Bog je na ovom svijetu nazočan po nama, budimo ponosni na ovu milost, i predajmo je budućim gereracijama. Recimo hrabro, i danas je moguće živjeti kao kršćanin, kao vjernik, jer ova, naša kultura donosi mir svijetu.
Ova crkva nije samo sestrica rimske bazilike, nego označava rajska vrata u mjestu, mjesni ulaz u nebesa, stoga je ovdje na spomendan Gospe Snježne uvijek mnogo hodočasnika. Crkva stoji nad gradom kao znak: S nama Bog!
Vlč. Ladislav Bačmai ovako je propovijedao 6. kolovoza u nedjelju, prigodom Pečuškog kermeza
Zašto častimo Snježnu Gospu ovdje u Pečuhu u ovoj crkvici? Za vrijeme epidemije kuge (kolere) godine 1690-91., pobožno žiteljstvo grada Pečuha svečano je priseglo, ukoliko kuga prestane, tada će na stijenama od vapnenca, iznad sjevernog dijela grada – koje su mještani nazivali Brdice – podići kapelu u čast Majci Božjoj Snježnoj, staviti se njoj pod zaštitu, na spomen čudesnog oslobađanja od napasti epidemije u starome Rimu.
Građani Pečuha su ostvarili svoj zavjet, noseći građevinski materijal na vlastitim leđima i ramenima na bijelu stijenu, kao da je Gospa tom snježnobijelom svjetlošću odredila mjesto za svoju crkvu. Crkvica je podignuta 1697. godine, na čast Blažene Djevice Marije, Snježne Gospe.
Braćo i sestre! Mariju zato štujemo što je ona majka Isusova.
Majka Marija, koja se rodila od prirodnog oca i majke, koja je doživjela, iskusila roditeljsku ljubav, brinuli su se o njenom tjelesnom zdravlju ali i o duhovnom napredovanju. U Novom Selu /u Podravini/nalazi se slika na kojoj je Sveta Ana, i u krilu drži Bibliju iz koje podučava Malu Mariju. Nije mislila na to da će ona proučavati Sveto Pismo u školi, nego joj je majka bila prva vjeroučiteljica.
Koliko smo daleko, draga braćo i sestre od takvog razmišljanja! Neki roditelji odnesu svoju djecu na krštenje, mnogo puta ne zbog unutarnje pobude, nego što baka tako želi, ili misle, bilo kako bilo, samo da je dijete kršteno, u konačnici, živimo u državi o kojoj se veli da je kršćanska.
Braćo i sestre, molimo i ispaštajmo da u ovoj našoj državi stvarno pobijedi dobro nad zlim, da Mađarska zaista postane kršćanska, da ponovo budemo, kao nekada, svi mi Marijini.
Dajmo hvalu Bogu što nam je Mariju dao za nebesku majku, u duši poljubimo je u ruke, koje su nam othranile Isusa, i koje su ruke pomoćnice svima onima koji to trebaju.
Marija je kao majka oruđe bila u božjim rukama kada je rodila Isusa, ali u tom je činu i osobno sudjelovala govoreći: budi meni po riječi tvojoj.
Eto i stoga je štujemo, nije ona predmet, koji se stavlja u stranu ako više nije potreban. U spasiteljskom činu ona je imala važan zadatak, zahvalni smo za nju dragom Bogu, bez nje naša vjera ne bi bila toliko osobna, toliko ljudska. Bez nje bi naša crkva bila kao obitelj bez majke.
Vjernici grada Pečuha i okolice. Salante, Pogana, Udvara, Kukinja i Vršende su pomno slušali svećeničke riječi i u „sav glas” pjevali uz oruljašku pratnju kukinjskog kantora Emila Magyara, te uz tamburašku pratnju orkestra Misija. Složeći se bez i jedne riječu u to kako nas dolazak k Snježnoj Gospi povezuje s onim našim precima koji su ne žaleći truda, vremena pa možda i novca, ovo lijep zdranje napravili.
Tekst: Milica Klaić Tarađija
Foto: Akoš Kolar
