„Na Mečeku crkva sagrađena…“
I ove su godine Hrvati iz Pečuha i okolice dva puta hodočastili Gospi Snježnoj. Prvi puta u nedjelju 2. kolovoza kada je priređen Pečuški kermez, a drugi put na sami spomendan, u srijedu 5. kolovoza. Brdo i crkva, te Gospa u narodu se spominje jednim imenom, sva tri naziva pokriva Snježna Gospa. To je lokacija, koja nas, prema riječima vlč. Roberta Magera ravnatelja crkve podsjeća na tvrdu vjeru predaka koji su održali svoj zavjet, svoje obećanje da će podići crkvu vjerujući da će ih Gospodin na zagovor Djevice Marije pomoći i osnažiti. Riječi su to iz predgovora knjižice o povijesti crkve, objavljene povodom 325. obljetnice.
Propovjednik prvog dana svetkovine bio je vlč. Ladislav Bačmai, mohački župnik, on je također naglasio i kao primjer pred nazočne stavio onu odanost, ljubav i vjernost te neumornost graditelja koji su na leđima, u rukama nosili na planinu, na brdo građevinski materijal. I koji su u proteklih 329 godina održali i vjeru i crkvu Gospe koja budno bdije nad vjernicima grada i okolice.
Gost svećenik bio je 5. kolovoza vlč. Robert Almaši iz Bilja, on je u svojoj homiliji izrekao: Današnja svetkovina povezana je s drevnom predajom o čudesnom snijegu koji je usred ljeta pao na rimski Eskvilin i označio mjesto gdje će biti podignuta bazilika Svete Marije Velike. Možda nije najvažnije kako se taj događaj zbio, nego što nam poručuje. Snijeg je u Svetom pismu znak čistoće, novoga početka i Božje milosti. Psalmist moli: „Operi me i bit ću bjelji od snijega.“ Bog želi očistiti čovjekovo srce, obnoviti ga i učiniti ga sposobnim za ljubav. Čudesni snijeg koji je pao usred ljeta govori nam da Bog uvijek može učiniti nešto novo. Ondje gdje čovjek vidi samo vrućinu svojih problema, Bog može poslati svježinu svoje milosti. Ondje gdje mi vidimo bezizlaznost, On otvara put. Ondje gdje mislimo da je sve izgubljeno, On stvara novi početak. Danas posebno častimo Blaženu Djevicu Mariju kao Salus Populi Romani – Spas naroda rimskoga. Stoljećima su pred tom svetom ikonom klečali pape, sveci, hodočasnici, siromasi i moćnici. Svi su dolazili s istom željom – osjetiti da imaju Majku.
Oba dva dana je jedan dio vjernika u procesiji pjevajući i moleći došao od crkve Sv. Augustina do crkve Snježne Gospe. U nedjelju su u procesiju i misno slavlje bili uključeni polaznici dječjeg vjerskog kampa koji već tradicionalno organizira HDS. O tome piše na svojem Facebook proofilu predsjednik Silvestar Balić. Na blagdan Gospe Snježne zajedno s vjernicima iz Pečuha i okolice te sa sudionicima Državnog vjerskog kampa u jutarnjim satima krenuli smo od crkve sv. Augustina do crkve Snježne Gospe moleći križni put na hrvatskom i mađarskom jeziku. Kako smo se penjali strmim ulicama tako je sunce pržilo sve jače. Stigavši do vrha imali smo malo vremena za predah, ali osvježenje zbog dugotrajne vrućine nismo pronašli ni u crkvi. Ipak, zajednička molitva i riječi velečasnog Roberta Almašija osvježile su nas nakon svete mise. Sjećam se kako sam kao dijete i ja dolazio s bakom slaviti ovaj blagdan. Nadam se da će i neki od sudionika ovogodišnjega kampa imati takve uspomene kad odrastu i da će imati kome predati sve ovo što se još čuva i što nas povezuje.
I ove je godine dakle bilo izvanredno lijepo slaviti Snježnu Gospu kojoj se ne samo na njezin spomendan, nego svaki dan možemo pomoliti.
Tekst: Milica Klaić Tarađija
Fotografije: Akoš Kolar, Đuro Tarađija i Silvestar Balić
