Mohač 500
Zaklada Zornica u povodu 35. godišnjice izlaženja prvog broja Zornice organizira hodočašće povodom Velike Gospe, u znaku 500. obljetnice Mohačke bitke.
Suorganizatori: Hrvatska referatura Pečuške biskupije, Hrvatska samouprava Mohača
8.30 polazak autobusom u nedjelju 16. 08. 2026. iz Pečuha, iz parkinga kod kolodvora
9.15 Muzej „Kanizsai Dorottya”
10.30 Krunica u Franjevačkoj crkvi
11.00 Sveta misa u Franjevačkoj crkvi
12.30 Mini koncert narodnih pjesama s Aleksandrom Čeliković Cvidrak
13.30. Vršenda sudjelovanje Šokačkom pikniku i ručak
Govorimo li o Mohaču, najprije nam padaju na pamet mohačke buše, koje su prema legendi, zastrašile i istjerale Turke iz grada. Toga se Mohačani, a od 2012.i cijeli svijet sjeti svake godine za vrijeme poklada, buše u ljudima bude ponos, radost, veselje jer su one pomoću vještine, lukavosti i hrabrosti pobijedile neprijatelja, ugnjetača, ostvarile nadu ljudi koji su žudili za slobodom. 100 godina nakon oslobođenja Mohača od Turaka, 1783 godine, piše se najprije o bušama.
Prije 500 godina, 29. kolovoza na polju u blizini Mohača je „osmanski sultan Sulejman Veličanstveni pobijedio hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II. Jagelovića. Taj je kralj poginuo kod Mohača, navodno utapanjem u potoku. Mohačku se bitku smatra prekretnicom u mađarskoj povijesti, jer je nakon pogibije Ludovika II. Jagelovića uslijedilo razdoblje vladavine dinastije Habsburg”navodi se u povjesnim izvorima. Ali taj događaj nije toliko popularan niti radostan kao prijašnji, naime na mohačkom je polju stradalo 200 000 vojnika, među njima i brojni biskupi, primjerice bosanski biskup u Đakovu Juraj II de Palinna, đurski biskup Balázs Paksi, ostrogonski nadbiskup László Szalai, kaločki nadbiskup Pavao Tomory itd. Neki su izgubili živote, a neki su ostali živi da bi obznanili sve ono što su vidjeli i čuli o mohačkoj bitki. Pečuški biskup Stjepan Brodarić je opisao što je samim očima vidio, te se njegovi iskazi najviše podudaraju s drugim povijesnim izvorima. Brodarićev opis Mohačke bitke je prvorazredni povijesni izvor.
New zeytung. Die Schlacht des Turckischenn Keysers mit Ludouico etwan König zu Vngern geschehen… [Leipzig], 1526.
I sad, mi, današnji ljudi, što možemo i trebamo činiti 500 godina nakon? Objavljuju se rezultati najnovijih arheoloških istraživanja, održavaju se predavanja, otvaraju izložbe, nastaju umjetnička djela i dječji radovi nadahnuti dalekom prošlošću. I održavaju se mise zadušnice u regiji i dalje, s vjernicima koji sada žive na tom prostoru, u okolici bojišta koji je udaljen samo nekoliko kilometara od današnje hrvatsko-mađarske granice.
Što možemo još? Sjetiti se tih ljudi, plemića, plaćenika, želira, svećenika, visokog klera, te njihovih pratitelja, sluga, žena, djece i moliti za njih.
A tko je bila Doroteja Kanizsai? (1490.–1532.)
Plemkinja, kćerka šopronskog župana, koja je tražeći mrtvo tijelo Ferenca Perenyija sa 200 svojih kmetova u zahednničku gribnicu sahranila pale junake dajući im poslijednju počast.
Tekst: Milica Klaić Tarađija
Istaknuta slika: Jedan od uspješnih dječjih crteža pristiglih na natječaj 1526. Moja priča. Izvor-portal muzeja
