Ovogodišnje slavlje kod pečuške Snježne Gospe počinje sutra, u subotu, i završava u ponedjeljak, na spomendan. Sveta misa na hrvatskom jeziku bit će održana u ponedjeljak u 9 sati, a prije mise, u 8, kreće procesija od Augustinske crkve, za vrijeme koje molit će se i pjevati na hrvatskom i na mađarskom jeziku.
Mario! Snižna Gospo nazvana,
Varoša Pečuha Gospo obrana
Oni samo tvoju poznaju moć,
Kojima si već bila u pomoć…
Ove je početne stihove posvećene Snježnoj Gospi u Pečuhu, na mjesnom ikavskom narječju Hrvata u gradu podno gore Meček, dao tiskati svećenik i književnik Stipan Gerdenić u molitveniku Vrata nebeska u gradu Pečuhu 1845. pod naslovom Pisma i molitva Blaženoj Divici Mariji Snižnoj Gospi Pečuškoj, od kuge odvitnici.
Druga je crkvica na šljemenu Brdica uzvanom Sniježna Gospa. Nema ljepšega pogleda no što je s Brdice na Pečuh. Godine 1709. udari žestoka kuga na Pečuh i morila hametice svijet, kada nešto jenjala, zakleše se Hrvati da će graditi crkvu, da bi ih Bog očuvao ovakve nevolje. Što rekoše ne porekoše te godine 1710. malo i veliko, staro i mlado na ramenima, na rukama svojim prtilo je kamenje, pijesak, vapno i građu na Brdice i ondje uzidaše crkvu. O velikoj Gospojini ovam svijet hodočasti, a nema dana da se u njoj ne misi.[1]
Hrvati iz grada i okolnih hrvatskih naselja te iz Vancage i danas na dan Snježne Gospe 5. kolovoza hodočaste u Pečuh, gdje se na hrvatskom jeziku služi sveta misa. Kao uspomenu na davnašnju gradnju crkvice hodačasnici idući od crkve Svetog Augustina ulicom Vince do kapele Snježne Gospe u ruci simbolično ponesu kamenčić.[2]
Bunjevci sa Vancage hodočaste u Pečuh svakog 5. kolovoza te u kapeli pjevaju i ovu pjesmu čija je verzija poznata i među Hrvatima u okolici Pečuha.[3]
Majko, zdravo svih milosti puna,
Tu na gori zlatna si ti kruna.
Slavimo te, Snižno Gospo, danas,
Sačuvati ne zaboravi nas.
Na Mečeku crkva sagrađena,
Majci Božjoj čisto posvećena.
Pivamo ti, raduje nam srce.
I klanjaju nebeske zvizdice.
I svi khori anđelski raduju,
Naši sveci i svetice štuju.
Sva nebesa u pismi pivaju,
Majci Božjoj nisko se klanjaju.
Oj, brani nas, Majko, nepristano
Da u nebu blizo ti sidamo.
Da ti cviće svaki dan beremo,
Isusa i tebe vik slavimo!
Nakon izvorne varijacije pjeva se i sakramentalna pjesma po volji:
Neba, zemlje slavna Majka i kraljica,
Isukrsta milostiva i rodica.
Mi se k tebi poklanjamo, Divo, danas.
Snižna Gospo, pogledaj nas i miluj nas.
Grišnu glavu k tebi gibam s poniznošću,
Sveto ime k tebi vapijem sa kripošću.
Mi se k tebi poklanjamo Divo danas,
Snižna Gospo, pogledaj nas i miluj nas.
Ko se tebi iz sveg srca uticao,
Taj se nije pokajao, pokajao.
Mi se k tebi poklanjamo, Divo, danas,
Snižna Gospo, pogledaj nas i miluj nas.
Dokle živim slavit ću te i služiti,
Kad mi časi približuju strašnoj smrti.
Mi se tebi poklanjamo, Divo, danas,
Čekaj u raj, Snižna Gospo, sve nas u raj.
Vancažani iz čistog srca pjevaju i ovu izvornu pjesmu:
Teb’ zazivaju dica danas
Oj, Snižna Gospo, gledi na nas.
Primi sad našu pismicu,
Lipu i časnu molitvu.
Teb’ hvali cili slavski svit,
Ljubljena Majko, tvoji smo svi!
Tvoj je osmih nam mili dar,
Blažena Majko, slušaj naš glas.
Zovemo Tebe svaki dan,
Virna smo dica, miluj nas.
Teb’ hvali cili slavski svit,
Ljubljena Majko, tvoji smo svi!
Oj, čista Divo i Majka ti,
Nećemo mi Tebe varati.
Pristati neće slavski glas,
Sa tvojom snagom uz nas staj.
Teb’ hvali cili slavski svit,
Ljubljena Majko, tvoji smo svi!
Gospin kult je bio proširen u bunjevačkih Hrvata, kao i kod drugih naših sunarodnjaka u Mađarskoj.
Sljedeću pjesmu također pjeva naš živalj s Vancage:
O, prisveta Divice! Prilipa Marijo!
Rajske dike kraljice! Zdravo bud’! Marijo!
O, Marijo Majko Božja! Cesarice anđeoska!
Stoj pored nas, Majko. Kad stanemo umirati,
Na skrajnji čas naše smrti, moli za nas Majko!
Anđeosko veselje, prilipa Marijo!
Grišnika utišenje, zdravo bud’ Marijo!
O, Marijo Majko Božja! Cesarice anđeoska!
Stoj pored nas, Majko. Kad stanemo umirati,
Na skrajnji čas naše smrti, moli za nas Majko!
Ti si dika nebeska, prilipa Marijo!
Grišnika utišenje, zdravo bud’ Marijo!
O, Marijo Majko Božja! Cesarice anđeoska!
Stoj pored nas, Majko. Kad stanemo umirati,
Na skrajnji čas naše smrti, moli za nas Majko!
Cvite milog mirisa, prilipa Marijo!
Stablo svetog života, zdravo bud’ Marijo!
O, Marijo Majko Božja! Cesarice anđeoska!
Stoj pored nas, Majko. Kad stanemo umirati,
Na skrajnji čas naše smrti, moli za nas Majko!
Pribilježio Josip KRIČKOVIĆ, Vancaga
Na kraju ćemo se vratiti stihovima pečuškog svećenika Stipana Gerdenića:
Pisma i molitva blaženoj
D i v i c i M a r i i,
snižnoj Gospi Pečujskoj, od kuge odvitnici
1. Mario! snižna Gospo nazvana,
Varoša Pečuha Gospo obrana.
Oni samo tvoju poznaju moć,
Kojima si već bila u pomoć.
2. Ah! bila si, bila u pomoći,
Našim’ starim’, to crkva svidoči:
Koju sazidaše na planini
Naši otci, tvoji sinci virni.
3. Zavit njihov i mi obdržajuć,
Kripost tvoju s njima pripoznajuć:
K tebi majko! danas putujemo,
Da te našim’ molitvam’ štujemo.
4. Vapiemo k tebi na planini,
O kraljice u rajskoj visini!
Milosrdnice oči k nam obrati,
Milost tvoju nami neuskrati.
5. Pogledaj nas ‘zgora majko mila!
Sakupljene pod štit tvojih krila’:
Jer s’ moguća ti kod sinka tvoga,
Lik izprosit od bola svakoga.
6. Ah, čuvaj nas od otrovne kuge,
I bolesti ovog svita druge:
Osobito od griha smrtnoga,
Naših dušah pomora kužnoga.
7. Od zasidah ti obrani sve nas
U životu, i na smrtni još čas:
Ovdi Bogu virno da služimo,
Po tebi se majko svi spasimo.
V. Moli za nas sveta bogorodice!
R. Da po tvojem utočištju spaseni budemo.
Snježna Gospa se slavi i u Gradišću, u šumi izvan sela Židana, u kapeli „Peruška Marija”.
Legenda nas vodi u nedavnu prošlost.
Kapela se nalazi u šumi na mjestu gdje leži jedan kamen, to je granični kamen Kisega, Židana, Lukindorfa i Prisike. Šuma je pripadala prisičkom grofu, koji je u njoj izgradio dvorac (kaštel), u koji je dolazio samo za vikend. Grof je svake godine 8. rujna na malu misu k Peruškoj Mariji pozvao sve one koji su radili na njegovom gospodarstvu. Vrijeme je proteklo u razgovoru u kojem je grof slušao mještane. Arhivski spisi bilježe da je narod 1812. nestrpljivo očekivao novi susret sa svojim velikašem.
Grofov sin, grof Bertold je za vrijeme Prvoga svjetskoga rata postao ministar vanjskih poslova. Još kao dječak je sa svojim ocem išao u lov. Za vrijeme lova se trogodišnji dječak izgubio. Nađen je pod jednim hrastom na kojem je bila slika Majke Božje. U narodu se brzo proširila vijest o čudu, tj. da je dječak nađen uz pomoć Majke Božje. Tako je ovo mjesto Peruške Marije za grofa i njegovu obitelj postalo hodočasno mjesto. Grof je naredio da se svake godine u šumi na mjestu gdje je nađen njegov sin, održi misa zahvalnica. Hrvati i Nijemci iz okolice od tada, iz godine u godinu, hodočaste u šumu kako bi sudjelovali na svetom misnom slavlju.
Na Snježnu Gospu (Snižnu Mariju) se svakog 5. kolovoza ovdje održava hodočašće. Na mjestu Marijinog kipa podignuta je kapela u kojoj se služi misno slavlje na tri jezika (hrvatskom, mađarskom i njemačkom). Pored toga lovci i šumari svakog prvog tjedna u lipnju ovdje održavaju svetu misu.[4]
