Svjedok prvog Isusovog čuda
„Evo istinskog Izraelca u kojem nema prijevare” (Iv. 1,47) – ovo su riječi Isusa kojim započinje prikaz o svetom Bartolomeju ili pučki – svetom Bartolu. Spada među stupove Crkve i jedan je od dvanaestorice Isusovih apostola čiji se spomendan slavi 24. kolovoza.
Sv. Bartol apostol spominje se u Matejevu, Markovu i Lukinu evanđelju te u Djelima apostolskim.
Ivan Evanđelist opisuje susrete Natanaela s Filipom i Isusom.
Rodom je iz Kane Galilejske, gdje trajnu uspomenu na njega čuva njemu posvećena crkvica. To što je Natanael donekle oklijevao kad ga je Isus pozvao, znači da je bio razborit čovjek, dobro poučen.
Nakon silaska Duha Svetoga nad apostole, i Bartol se dao na naviještanje Evanđelja koje je svjedočio cijelim svojim životom. Čini se da je u tim nastojanjima dopro i do Indije. To se ne može sa sigurnošću utvrditi, ali se može pretpostaviti da je nošen snagom Duha Svetoga dospio do Armenije u kojoj je naviještao Evanđelje i podnio stravično mučenje. Slikari ga često prikazuju upravo u takvoj sceni. Učinio je to i slavni Michelangelo u Sikstinskoj kapeli, naslikavši Bartola kako u ruci drži vlastitu kožu.
Njegove su relikvije u 6. stoljeću prenesene na Zapad, na otok Lipari u Tirenskom moru. Odatle su prenesene u grad Benevent. Ni tu nisu ostale, nego ih je car Oton III. dao prenijeti u Rim i pohraniti u crkvi sv. Bartola na otočiću rijeke Tiber.
Kršćani su se sv. Bartolu utjecali za zagovor u bolovima kožnih, živčanih i drugih bolesti, posebice raznih grčeva, a za zaštitnika su ga odabrali kožari, pastiri, seljaci i zanatlije.
Izvor: Laudato
