Stanovnici baranjske Lipove (mađ. Lippó) prošle nedjelje prisjetili su se svog bivšeg župnika Blaža Modrošića na svetoj misi, koji je u tom njemačkom naselju službovao jedno čitavo četvrt stoljeće.
Inicijator je bio József Szugfil, predsjednik mjesne njemačke samouprave koji je o zaslužnom župniku, uredniku bunjevačkih i šokačkih novina, tj. o Modrošića prigotovio diplomski rad, te dao prevesti njegove novele.
Blaž Modrošić rođen je u hrvatskoj (šokačkoj) obitelji u malom selu Lonji, pored Save, 30. siječnja 1839. godine (u obitelji Marka i Barbare Korenić), koji su imalo šestoro djece.
Pučku je pohađao u rodnom mjestu te se ističe kao dobar učenik. Gimnazijske razrede završava u Slavonskoj Požegi i Zagrebu. Imao je svega petnaest godina kada je sastavio svoju prvu pjesmaricu. Svojim je vršnjacima u gimnaziji rado čitao svoje stihove. Po želji roditelja upisuje se na bogosloviju, prvo u Zagrebu, a poslije prelazi u Đakovo. Već nakon 1860. susrećemo ga kao revna suradnika u karlovačkom Glasonoši, zadarskom Glasniku dalmatinskom, požeškom Slavoncu, novosadskoj Danici i drugim glasilima. U Slavonskoj Požegi, kao gimnazijalac, Blaž Modrošić piše prve stihove i kao obično, čita ih prijateljima. U Požegi 10. siječnja 1863. pokrenut je list Slavonac u kojem, još kao gimnazijalac, objavljuje stihove s potpisom Mladi rodoljub.
Modrošić javit će se na pečušku bogosloviju 1. svibnja 1863., gdje će biti posvećen za svećenika još iste godine 13. studenog 1863., mladu misu služi 15. studenoga 1863. u crkvi Svetog Augustina pečuških „Bošnjaka”, tj. Hrvata.
Kapelansku službu dobija pored dekana Antuna Regena u Podgajcima, kasnije u Daljoku (danas Duboševica), Sajki, Šumberku, Cikóu (Županija Tolna), Abaligetu, Kurdu i Bogdašinu (Bogdása), gdje postaje zamjenik župnika, tj. kapelan. U svojim posljednjim godinama života vrši službu župnika u Lipovi, među njemačkim vjernicima. Pečuški biskup ga šalje u čisto njemačka ili u mješovita naselja, gdje je lijepo primljen od njemačkih vjernika. Biskup ga šalje u Kurd „iza božjih leđa u izgnanstvu” tj. našao daleko od svojih sunradonjaka i smatrao da se slično izgnanikom. U Bogdašinu dolazi u dodir s hrvatskim vjernicima u Križevcima (Drávakeresztúr), Starinu (Drávasztára) i Drvljancima (Révfalu). Često je posjećivao lukoviškog župnika Ivana Šterbu, koji je u ono vrijeme u mađarskim listovima objavljivao članke o slavenskim utjecajima na mađarski jezik, pa mu je u tome i Blaž pomagao.
Svoju će pozornost posvetiti književnom radu. 1870. u Kalači [Kalocsa] Ivan Antunović [1815. – 1888.] pokreće tjedne novine naziva Bunjevačke i šokačke novine, s dvotjednim književnim prilogom Bunjevačka i šokačka vila. „Vilu” kasnije uređuje Blaž Modrošić.
I na kraju mišljenja smo da bi njegove književne zahvate i publicističke radove trebalo objaviti na dva jezika. Više o njemu pročitajte u arhivi našeg portala.
Istaknuta slika: rimokatolička crkva u Lipovi.
Đuro Franković
