Adventska svečanost Pečuške biskupije
Dvadesetog prosinca 2025. godine s početkum u 16.00 krenula je povodrka od katedrale koju je predvodio pečušk biskup mons László Felföldi. Naslov procesije bio je „Sveta obitelj traži konak”. Mariju, Josipa i magare pratili su mnogi školarci, mala djeca s roditeljima, stariji vjernici. Na četiri lokacije čitalo se iz Svetog pisma, usput se puštala prigodna glazba sa nosača zvuka. Hrvatska referatura je za ovu priliku animirala hrvatske vjernike grada Pečuha i okolice, koji su se u lijepom broju okupili i dočekali procesiju s dvjema pjesmama kod Franjevačke crkve. Pored najpoznatije i najomiljenije Radujte se narodi, ispjevana je i pjesma Danas se čuje događaj novi. Put je nastavljen ulicom Ferencesek do Sečenjijevog tga, gdje je bikup zapalio četvrtu advendku svijeću.
U nastavku pročitajte Pjesmu o Mariji koja je tražila konak, zabilježio ju je Đuro Franković u Dušnoku.
Marija, Marija, po svetu j’ hodila, po svetu j’ hodila, konak j’ tražila. Konak j’ tražila nigde ni dobila.
Ošla je Marija jednomu kovaču: „Kovaču, kovaču daj meni konaka!“
„Ne mogu ti dati jer ja imam goste, tri mlada „legenja“, koji dan-noć kuju tri gvozdena klina, čem ćeju raspeti Marijina sina.“
Ošla je Marija s velikom žalošćom, ošla je Marija u razdrtu štalu. Praga j’ prekoračila, čedo j’ porodila. Oko štale velika j’ svetlost postala. Na tu svetlost stigla Kovačeva đevča.
„Đevča mi, đevča mi, dodaj mi detešce!“
„Ne mogu dodati jer ja nemam ruke.“
„Sagni se detešcu i imat ćeš ruke!“
Sagnila se đevča, ruke se stvorile. Otišja je đevča s velikom radošćom.
„Apo moj, apo moj, to j’ Marija bila, to j’ Marija bila, konaka j’ prosila!“
„O da sam to znao, da j’ Marija bila, dao bi joj postelj od zlata i srebra, a ja bi legao na grnje, na trnje. Glavu bi na grnje, a noge na trnje.“
Đuro Franković: Eci, peci, pec
Virovitica 1998.
Fotografije: Akoš Kolar
