Izlaganje Timee Šakan Škrlin
Tema mog izlaganja na 5. Međunarodnom susretu „Pasionska baština u Mađarskoj“ bila je Vjerska tematika u hrvatskim radijskim i televizijskim programima mađarskog državnog javnog servisa MTVA. S obzirom da od sredine 2011. godine radijske i televizijske emisije rade isti novinari (Renata Balatinac, Tomo Furi, Andrija Pavleković, a od 2016. umjesto Ivana Gugana autorica ovog teksta) u spojenom uredništvu, očito je da se teme poklapaju, ipak broj priloga s vjerskom tematikom veći je u radijskim emisijama što proizlazi iz svakodnevnog emitiranja i jednostavnijih tehničkih uvjeta za ostvarivanje emisija od onih televizijskih. Zbog svog dugogodišnjeg iskustva u radu na televiziji i lakšeg pregleda, ipak sam se odlučila za razmatranje Hrvatske kronike u razdoblju od 2011. do danas. Analiza u ovom tekstu nije detaljna niti potpuna, već pokušava dati sliku o vjerskom životu Hrvata u Mađarskoj.
Pregledavajući arhiv emisija mogu ustvrditi da gotovo i nema emisije gdje se ne pojavljuju vjerski motivi. Priloge prema temama podijelila sam u sljedeće skupine: obilježavanje vjerskih blagdana i svetkovina, izvješča o vjerskim događajima, hodočašća, povijest crkava po našim naseljima, koncerti i susreti crkvenih pjevačkih zborova, tiskana izdanja (knjige, časopisi, molitvenici), prisjećanje na vjerske osobe i pučki običaji vezani za vjerske datume.
Snažan je poticaj hodočašćenju vjernika Hrvata u Mađarskoj jer uz osobnu potrebu i želju da hodočaste, hrvatskim molitvama i duhovnim pjesmama mogu izraziti i svoj nacionalni identitet. I upravo zbog toga sam odabrala ovu temu za opširnije iznošenje.
Hodočasnici iz Podravine, predvođeni župnikom martinačke župe Agoštonom Darnaijem, 2012. posjetili su svetište Majke Božje Voćinske u Hrvatskoj. Nakon Đuda, to svetište je drugo po važnosti za Podravce koji su već u 18. stoljeću pješice hodočastili u to mjesto. Prije su Dravu prelazli u Sopju, pa pješačili još 40 km na blagdan Male Gospe. Ta hodočašća su prestala Drugim svjetskim ratom. Danas se ide autobusom i mađarsko-hrvatska granica prelazi se kod Barča. U Domovinskom ratu 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, njezina potpuna izgradnja dogodila se 2011. godine. Isto tako podravski Hrvati na blagdan Velike Gospe odlaze u Molve, gdje se nalazi čudotvorna slika Majke Božje Molvarske iz 1490.
Tragovima franjevaca 2012. krenuli su Hrvati iz Budimpešte, put ih je vodio preko Baje i Mohača, Valpova, Našica i Požege do Vukovara. Vjernici su se mogli uvjeriti na licu mjesta o bogatoj crkvenoj i kulturnoj baštini franjevaca u Mađarskoj i Hrvatskoj. Gotovo od samoga osnutka svoga reda, franjevci u vjerskom i kulturnom životu Hrvata u Mađarskoj igraju važnu ulogu. O tome svjedoči niz crkvenih i svjetovnih ustanova od Budimskog učilišta do franjevačkih samostana koji su iznjedrili crkvene dostojanstvenike.
Gradišćanski Hrvati imaju četiri marijanska svetišta kamo hodočaste iz godine u godinu. Jedno je u Đuru gdje se svakog svibnja okupljaju Gradišćanci iz Mađarske, Slovačke i Austrije kako bi nazočili zajedničkom misnom slavlju. Prvo hodočašće u Đur bilo je 1972. Koje je organizirao velečasni Ive Šmatović. 2015. godine bilo je hodočasnika iz Koljnofa koji su u Đur pješice došli, prohodali 80 km za dva dana.
Svetkovina Presvetoga Trojstva slavi se u nedjelju nakon Duhova. Hrvati iz Pečuha i okolnih naselja, Podravine i Bačke slave je u marijanskom svetištu u Đudu ili Judu. Ruža Štandovar iz Salante 2012. za našu kameru izjavila je: „Krenula bi u zoru prošencija, skroz bi se pjevalo, molilo, nosile bi djevojke zastave. To je njekada bilo vrlo lijepo. Onda potli mise križni put obavili, a pridvečer bi krenuli kući opet pješke.” 2016. godine jubilarno 10. Hrvatsko državno hodočašće održalo se upravo u Đudu. Događaj se uživo prenosio na kanalu Duna u okviru Dana narodnosti.
U organizaciji Hrvatske državne samouprave se održavaju hrvatska državna hodočašćenja s ciljem da se jednom godišnje okupe vjernici Hrvati iz cijele Mađarske i da u određenom svetištu zajedno slave Boga s ljudima iz drugih regija. 2012. na Vodici kraj Santova na Malu Gospu 6. puta su se skupili na državnoj priredbi hodočasnici, kada je svetu misu na hrvatskom jeziku predvodio biskup banjalučki, Franjo Komarica. To svetište za Hrvate u Santovu od je iznimnog je značaja. Vjerska ukorijenjenost santovačkih Hrvata očuvala ih je u vjeri, identitetu i očuvanju hrvatskog jezika, rekao je Stipan Balatinac, predsjednik HNS-a u Santovu te napomenuo je još događaje iz 1899. kada je veliki dio santovačkih Hrvata u vrijeme odnarođivanja i u vrijeme pritiska neke vrste mađarizacije katoličke crkve odabrao pravoslavnu vjeru kako bi Boga mogli slaviti na svom jeziku. To nikako nije bila vjerska opredijelenost nego jezično-nacionalna opredijelejnost, što dokazuje da su se mnogi već istoga dana ili u vrlo brzom roku vratili rimokatoličkoj crkvi. U svetištu je smješten najviši kip Blažene Djevice Marije na svijetu.
7. državno hodočašće 2013. u godini vjere održalo se u Komaru u Zalskoj županiji na blagdan svetog Feliksa, gdje je svetu misu predvodio Josip Mrzljak, varaždinski biskup. Po tradiciji pomurskih Hrvata 13. srpnja već se desetljećima hodočasti u to marijansko svetište. U zajedničkoj organizaciji HDS-a i Jurske biskupije 2014. godišnje hodočašće bilo je u Đuru, dok 2015. godine u povodu blagdana Presvetog srca Isusova 13. lipnja u Drvljancima. Krenulo se od martinačke crkve do zvonika u Drvljancima, danas selu bez stalnih stanovnika. Te godine na blagdanu ljubavi blagoslovljn je zvonik koji je sagrađen i posvećen prije 90 godina, a posvećen je i obnovljeni veliki križ na starom groblju. Misno slavlje predvodio je velečasni Ladislav Ronta uz koncelebraciju brojnih svećenika.
Na kraju izlaganja prikazan je filmić o gostovanju Ženskog pjevačkog zbora Augusta Šenoe iz Pečuha na Smotri pučkog crkvenog pjevanja u Đakovu u okviru Đakovačkih vezova 1. srpnja 2016. Organizator smotre, novinar i kulturni djelatnik Željko Vurm rekao je: „Gdje je crkva, tu je i kultura jer su u crkvi sačuvani mnogi običaji i pjesme. Pučko crkveno pjevanje je nastalo u onim crkvama gdje nije bilo orguljaša i gdje su žene pjevale po svom nahođenju.” To narodno blago čuvaju i članice spomenutog pjevačkog zbora koje su na smotri otpjevale dvije pjesme: „O, presveta Djevice” i „O, slavna Nebeska”. Voditeljica zbora Marija Bošnjak podsjetila nas je na poznatu misao sv. Augustina: “Tko pjeva, dva puta moli.”
Timea Šakan-Škrlin
