Narodnosi muzeji u Mađarskoj utemeljeni su prije 40 godina
Mohački bazični muzej utemljen je zahvaljujući i djelovanju Muzejske udruge u tom gradu koja je utemeljena 1923. godine, prije negoli je Mohač postao gradom. Muzej je imao svoju stalnu zgradu. Ravnatelj je bio János Csete. Nakon Drugog svjetskog rata ukinućem udruge od 5.000 predmeta ostalo je 3.000, a arheološka zbirka predata je Muzeju Janusa Pannoniusa u Pečuhu.
Godine 1965. rukovodstvo Muzeja preuzima dr. Đuro Šarošac koji je na čelu ove ustanove sve do 1999. kada odlazi u mirovinu. Na upražnjeno mjesto ravnatelja dolazi Jakšo Ferkov.
Agilan Đuro Šarošac razvija mnogostranu djelatnost te na njegovu inicijativu Mađarska vlada je poslije 1968. omogućila da narodnosne manjine u zemlji dobiju prava za prikupljanje svoga pučkoga blaga. Također je na jednom znanstvenom skupu etnologa upravo on predložio da svaka narodnost u Mađarskoj ima svoj poseban narodnosni muzej. Ministarstvo prosvjete prihvaća njegov prijedlog tek 1975. godine, kada je odredilo mjesto narodnosih muzeja, a mohački muzej postaje Bazični muzej Hrvata, Srba i Slovena u Mađarskoj.
Pod vodstvom ravnatelja dra Šarošca 1971. u okviru Etnografske sekcije Demokratskog saveza Južnih Slavena, uz sudjelovanje studenata i profesora Katedre za hrvatskosprki jezik i jugoslavenske književnosti, organiziran je prvi sakupljački tabor u hrvatskim (bošnjačkim) naseljima u okolini Pečuha: u Kukinju (Kökény), Salanti (Szalánta) i Nijemetu (Németi). Iduće godine išlo se u Podravinu: u Lukovišće (Lakócsa), Brlobaš (Szentborbás), Potonju (Potony) i Novo Selo (Tótújfalu). Ekipa se vremenom proširila i sastavljena je i od dobrovoljnih sakupljača, studenata i gimnazijalaca. Sakupljala se folklorna građa, običaji, pučke pripovijetke, pjesme, molitvice, jezična građa i sl., dok je ravnatelj muzeja otkupljao etnografske predmete: tekstil, narodnu nošnju, uporabne predmete itd. i načinio fotosnimke o seoskim kućama, gospodarskim zgradama i grobljima. Skupljanja su 1975. proširena na hrvatska, srpska i slovenska naselja te vremenom ophođene su sve hrvatske etničke skupine diljem Mađarske.
Šarošac je vremenom utemeljio bogatu zbirku, sam sakupio 12.000 eksponata (predmeta), od usmenog narodnog blaga skupljeno je na magnetofonskim vrpcama 30.300 minuta, snimljeno 15.000 filmskih kocki. Najbogatije muzejske zbirke su postale: smještaj od 130 bojanih sanduka, 26 klupa, 12 stolova, 12 polica, 16 postelja, 18 stolaca i 50 škrinja. Tekstilna zbirka ima 300 potpunih nošnji, među njima 47 dječje tkanine koje broje preko 500 komada. Bušarske maske čine posebnu zbirku. Keramika broji oko 3.000 raznih posuđa, među njima je najčuvenija mohačka crna keramika, bez glazure. Cehovska zbirka iz Mohača s obrtničkim radnim oruđem također predstavlja bogatu vrijednost. Posebnu zbirku čine predmeti koji se vezuju za narodni vjerski život, kao i alati koriteni u zemljoradnji, vinogradarstvu i ribolovu.
Dr. Đuro Šarošac je svake godine u listopadu povodom Mjeseca muzeja redovito prikazao tekuće godine skupljene rukotvorine. Za vrijeme poklada priređivao je razne izložbe. Materijal Mohačkog muzeja predstavljen je i mađarskoj publici u raznim gradovima, od Miškolca (Miskolc) do Sambotela (Szombathely), dakako i u Zagrebu, Novom Sadu i Beogradu. Šarošac je priredio više nego 40 privremenih i 3 stalne izložbe.
Dr. Jakšo Ferkov na čelu Muzej Doroteje Kanižai u Mohaču dalje obogaćuje zbirku date institucije a muzej je 2012. dobio novu zgradu.
Đ. Franković
LIT.: Đuro Šarošac Uspjesi Mohačkog bazičnog muzeja (u povodu odlaska u mirovinu), Hrvatski kalendar 2000, str. 146-147.
ETNO-KUĆA U KAŠADU (mađ. Kásád, Županija Baranja), u najjužnijem hrvatskom naselju u Mađarskoj, u blizini mađarsko-hrvatske državne granice utemeljena je 1984. godine. Mjesni učitelj Ivo Trubić, koji u ovom mjestu djeluje od 1954. godine, tijekom vremena sa svojim učenicima sakupio je zbirku preko 200 predmeta. Uz stručnu pomoć kustosa mohačkog muzeja dr Đure Šarošca i njegove muzejske ekipe: Marte Horvat, Marcele Kulutac, Đure Kešića i Józsefa Győrija mjesecima se radilo na obnovi i uređenju etno-kuće (pokrivena je trskom) i popratnih gospodarskih objekata, ambara, ograde, od drveta tesanog svinjca, đerme i sl. Etno-kuća u Kašadu pripada Ravnateljstu baranjskih muzeja u Pečuhu.
Đ. Franković
