„Danica ili kalendar za bunjevce, šokce, i Hrvate koji žive u Mađarskoj” 1937.

Prikaz

Ne sjećam se više kako sam došla do toga izdanja, nije navedeno tko je uredio ovo štivo, niti ime vlasnika, iako je brižna ruka na retke u rubrici „Bilješke” marno zapisivala:
13. siječnja snig je pado.
18-og svienče zaklali smo.
26-og snig je pado, vrlo ladno.
Listajući požutjele i tanke listove kalendara, doznajem, da se 3-eg veljače vjenčao Tuno Brecin, a dan kasnije Ivo Brecin. Ti su dani ponedjeljak i utorak.
Ruka neznanog muškarca, vlasnika ovog primjerka Danice do kojeg sam došla, kako rekoh, ni sama ne znam kako, zapisala je i to:
22-og veljače junicu prodao sam za 250 penga, a svinje kupio sam 4 za 160 penga. U četvrtom mjesecu, dana 7-og naš je nepoznati vlasnik kalendara upisao kako je orao na Planici, dan kasnije na dionicama, a 16 – 17-og vinograd rezao, 19-og krompire sijao, 21-og je u Popovači počeo orati kudilju.
Kod prvog kolovoza nađoh detalj o porijeklu osobe, vlasnika pomalo poderanog kalendara iz godine 1937.,u rubrici kalendarskog dijela je zabilježeno: Šokačka čitaonica posvećena i još jedna informacija, 29-og i 30-og orao sam u Vadi na drumu. Radi se dakle o Mohačaninu, koji je zabilježio važnije datume poljoprivrednih radova, kao i to, da je 23-eg kolovoza isplatio cigane za žetvu.
Preostali dio kalendara njenom čitatelju daje informacije važne za njegovu edukaciju i svjetonazor, preuzima ulogu školskog i novinskog štiva. U skladu time, na 30-31-32-oj stranici objavljen je opis povijesnih događaja od 3-eg studenog 1935. do 12-og listopada 1936. godine. Naš je urednik smatrao da bi čitatelji morali imati informacije o važnim zbivanjima u Mađarskoj i u svijetu, stoga navodi: 3-eg novembra god. 1935. prigodom pučkog glasanja u Grčkoj glasovalo 90 posto žitelja za uspostavu kraljevstva. Doznajemo nadalje da je 20-og januara umro engleski kralj  Djuro, a nasljednik mu je Edvard 8. Važno je bio za sastavljača ili sastavljače kalendara navesti kako je 31-og marta izbio krvavi sukob u Zagrebu, ranjeno je bilo 30 osoba, među njima 11 redara. Ne navodi se o kakvom je sukobu riječ. 9-oga lipnja 1936. godine dogodila se strašna nesreće u Bukureštu. Prigodom posjeta državnih glavara i diplomata Male Antante priredjena je velika svečanost, no jedna se velika tribina srušila, pa je na licu mjesta ostalo 420 mrtvih i mnogo ranjenih. Spominje se i svečani svršetak Olimpijskih igara u Berlinu na kojima su Mađari osvojili između 53 naroda treće mjesto, prva je Njemačka, druga Amerika.
Pored Mađarske himne, Mađarskog usklika/Szózat/ u Danici iz daleke 1937. godine na hrvatski jezik prevedeni su stihovi nekih mađarskih književnika, kao što je Pál Gyulai, Sándor Petőfi, Gyula Reviczky. Kao prevoditelj se više puta pojavljuje Bela Horvat, koji je bio svećenik u Baranji, u Nijemetu, a poznati je prevoditelj stihova Sándora Petőfija.
U rubrici Povist i zemljopis objavljen je napis pod naslovom Papa Inocent XI, spasitelj Mađarske. Prvi redak teksta upućuje na to kako je povijest oslobođenja Mađarske ispod Turskog jarma čvrsto povezana sa životom Svetog Oca  koji se pokazao kao vrstan diplomat i snosio je sve troškove rata protiv Turaka. Članak je napisan u povodu toga što se slavila 250. obljetnica zauzeća Budima.
U Danici, kalendaru za 1937. godinu spominje se još jedna obljetnica. 250 godina od dolaska Bunjevaca u Mađarsku. Autor teksta je nepoznat, no urednik je uz ovaj tekst priložio fotografiju o bunjevačkoj omladini Kaćmara koja je 26-og siječnja prikazala igrokaz Dva biela gavrana od Ivana Petreša. U članku se navodi kako su Bunjevci, Raci, Dalmatinci i Brdjani iz Hercegovine i Dalmacije došli u Mađarsku 1687. godine, njih 5000 duša. Njihova stara domovina bila je u okolini rijeke Bune koja izvire 10 km daleko od Mostara u planinama i teče u Neretvu. Bježali su, kako tekst navodi, zbog turske okrutnosti, naime poslije oslobođenja Budima od Turaka, oni su počeli još više proganjati i ugnjetavati kršćane, pa su se mnogi dali na bijeg.
U Danici, kalendaru za šokce, bunjevce i Hrvate iz godine 1937. postoje i neke zanimljive rubrike, jedna nosi naslov: Potribe, dobra i gospodarstvo, na više su stranica objavljeni dobri savjeti za domaćice, za majke, recepti raznih jela i pića, opis najnovnijih radnji kod prve pomoći, piše se o snu iza ručka, kao i o sredstvima protiv glavobolje.
Na kraju ovog kratkog  predstavljanja kalendara starog 75 godina, neka stoje stihovi narodnog pjevaca, objavljeni na 84-oj stranici:

Meni moja žena čita, na tavanu nema žita,
a  mojoj ženi velim, i od srca dobra želim,
šuti ženo, brigo moja, za tebe je dobra proja.

Milica Klaić Tarađija

Comments are closed.