Iz kajkavske pjesmarice kantora Ivana Horvata

Sveti Stjepan (Szent István) čiji blagdan 20. koloza, u Hrvata poznat je nazivom „Kraljevo“, slavljen diljem Ugarske Kraljevine, dabome i u hrvatskim zemljama.

Prva pjesma  Iz kajkavske pjesmarice kantora Ivana Horvatasastavljena je od dvanaest strofa, ispjevana u petnaestercu s rimama na kraju stiha.

            U prvoj pjesmi iznose se vrline Stjepana kralja:

            …

Lepe Cirkve je zezidal i podelil Biškupom,

K-tomu Redovnike vpeljal iz prelepim navukom.

Poganinam puta kazal vnogem grešnom bludnikom.

*cirkva – crkva; zezidati – sazidati; biškup (germ.) – biskup; vpeljati – voditi, dovoditi, odvesti; navuk – učenje, nauk; vnogem – mnogima

Odista, Stjepan kralj, bio je kralj kojemu mađarski narod može svoju opstojanost zahvaliti, naime moglo se birati: ili nastaviti poganski način života – bila bi to pusta proposat! – ili biranje kršćanstva i feudalnog ustrojstva države. Stjepan kralj se opredijelio za rimokatolički crkveni ritual ili obred. U mađarsku državu dovodio je svećenike sa zapada, dabome i hrvatske – o tome svjedoči popriličan broj izraza u mađarskoj crkvenoj terminologiji –, obračunao se sa sljedbenicima stare poganske vjere i pomoću pape ustalio i učvrstio katolički crkvenu strukturu i feudalno ustrojstvo države, čiju je jednu podlugu činilo upravo učeno svećenstvo, a našto se aludira i u popijevci: „prelepim navukom“ i na redovništvo, kojima je darovao feudalne povlastice i posjede.

Szent_JobbNjegovo dobročiniteljstvo je posvećeno. U stihovima se navodi kako mu je „Desna Ruka“ i poslije smrti ostala cijela. O njoj valja znati da je nepoznatim putem stigla u Dubrovnik, vjerojatno su ju od osmanlijskih vojnika otkupili dubrovački trgovci, koji su uživali od Osmanlija dobivenih povlasticama, jednako tako, unosna trgovina – smjer sjever-jug – bila je u njihovim rukama te slijedili su put vojnih pohoda turskih osvajača i otkupili plijen od grabežljivih pljačkaša. Prema drugim izvorima pretpostavlja se da je sveta desnica kralja Stjepana dospjela u Bosnu, tamo su ju otkupili dubrovački trgovci i oko 1590. prenijeli u samostan dominikanaca u Dubrovniku. O njezinom postojanju dvjesto godina u javnosti se ništa nije znalo.

Za vrijeme Marije Terezije 16. travnja 1771. vraćena je mađarskom narodu koga se i dotiče, uz odobrenje hrvatskih crkvenih vlasti. Svake godine na blagdan Sv. Stjepana 20. kolovoza nosi se u svečanoj povorci u Budimpešti, a bude da se ponese i u druge mađarske gradove.

Životopis Sv. Stjepana kralja nadopunjuje se u zadnjoj strofi pjesme, naime njegovo je rođenje bilo već od samog početka blagoslovljeno, u našem čitanju značilo bi to da je njegovo kraljevstvo i neizrečeno nebeskog  podrijetla, te odobreno od Isusa i Gospe.

            Sveti Štefan vu Vutrobi, pervo neg se narodil,

            Od Jezuša i Marie, posvečen vre on je bil,

            Zatem Vugerska naj vekša bil je svetlost i dika,

Komu budi od nas ljudi hvala i čast velika.

* vu – u; vutroba – utroba; vre – već;pervo – prvo; neg – nego, već; Jezuš (hung.) – Jezus, Isus; zatem – zatim, poslije; Vugerska – Ugarska, Mađarska; komu – kojemu

Mađarska se razlogom smatra i danas Marijanskom državom što dobija naročito težište poslije oslobađenja zemlje od osmanlijskih osvajača u drugoj polovici 17. stoljeća.

Druga pjesma i po stilu odudara od ovdje već priopćene popijevke, koja je posve mogući prijevod neke nama još zasada nepoznate mađarske pjesme.

            Srečna Panonia, Slavna Domovina Štefana,

            Kak velike vredne dike kinč imaš,

            Estergomzki lepti varaš Vugerski,

            Iz koga ov Cvet izhadja.

* varaš (hung.) – grad: vredan – dragocjen, skupcjen; kinč (hung.) – blago: vugerski – ugarski, tj. mađarski; iz koga – iz kojega; ov – ovaj: izhađati – izlaziti

Prema pjesmi u toj ugarskoj zemlji nije bilo mira, postojale su „bolvanzke bludnosti nore“ što bi značilo poganska bludnost je zavladala, kada se molilo balvanima,  karakteristično za norce tj. budale, bez „bližnjega ljubavi“, i tada Bog dade da se rodi apoštolski Štefan kraj, koji je nastojao:

            …

Svetlozt vere odperti Kristuševe,

z-Ztrahom Božjem vse napuniti.

Zove redovnike Jezuša verne Nameztnike,

Da šetuju nazvešcuju ze vseh ztran,

Put pravice kem vu tmice ne bil znan,

Slepo ljudstvo k-Nebu ravnaju.

* tmica – tama, mrak

Štefan kralj ili kralj Stjepan nastojao je da Isusa diči svaka duša, i „na čast Majke Marie“ služeći pri tomu svojim podložicima „z-Lepum peldum, i navukom“, tj. primjerom i učenjem. Pjesnik obraća se  u stihovima i „vernim Vojakima Štefana“, i samom kralju, koji je bio:

Otec Siroticam, branitel on je bil Vdovicam,

Redovnike ljubil Kloštre i Cirkve,

Betežnike je krepil vse nevoljne,

Ludztvo zdrežaval veselo.

Dog Dušu predal je Bogu.

* vdovica –  udovica, udova; kloštar – samostan;betežniki (hung.) – bolesnici

Prokomentirati gornje navode čak i nije potrebno, naime oni trebaju biti primjerom vladarima od kojih se s pravom traži i očekuje da budu socijalno osjetljivi i da vode o svom puku materijalnu i duhovnu skrb.

Đuro Franković

Kip Sv. Stejpana djelo je mađarskog kipara Alajosa Strobla.

Sveta desnica čuva se u budimpeštanskoj Bazilici.

Comments are closed.