Krznar u Pečuhu, grof Daruvarski

Obitelji Janković je za kratko vrijeme na veliko porastao sjaj (dio I.)

Obitelj Janković Daruvarski je bila rimokatolička, čiji su posjedi i politička djelatnost polovično pripadala Mađarskoj.

Početak prošlosti obitelji, poglavito sticanje plemstva vezuje se za Pečuh.

Obitelj Janković, krajem XVII. i sredinom XVIII. stoljeća živjela je u Pečuhu te bila jedna od uglednijih hrvatskih obitelji zajedničke mađarske i hrvatske prošlosti. U ovo doba naročito se ističe Bonaventura (1661.?–1728.), krznar. O njemu se navodi da je Dalmatin, međutim u Pečuh je najvjerovatnije doselio 1689. godine iz Bosne s napučenog područja s hrvatskim življem. Već 1692. godine postaje član gradske uprave, 1709. navodi se kao „senatoris”, te 1721. kao hrvatski poglavar. Svakako, u njegovom uzdizanju u gradskoj hijerarhiji u pripomoći su mu bili prihodi i društvene veze. Skupa s ostalim građanima koji su stekli plemstvo, imao je kuću na glavnom trgu grada (danas Széchenyi), uz tadašnju tržnicu. Bonavetura ubrajao se u gospodu koji je izuzev svoje kuće imao još tri grunta u Pečuhu.

Bonaventura Janković plemstvo stiče 1722., a koje je 3. veljače 1723. svečano prihvatio grad Pečuh i Županija Baranja. Nomen est omen: obajašnjenje imena Bonavetura potječe iz latinske riječi ’dobra budućnost’, odnosno iz talijanske riječi ’dobra sreća’, svakako ono obećava dobru sudbinu. Bonevanture su imali za svoga svetca zaštitnika općeg franjevačkog vođe, koji je ustvari u XIII. stoljeću organizirao sam red. Među katoličkim Hrvatima, u njihovim nastanjenim mjestima u Hrvatskoj i Ugarskoj, upravo je ovaj redovnički red bio omiljen. U obitelji Bonaventure Janković čak je bilo i trojica franjevaca te je i njegov jedan sin dobio ime Franjo.

Na slici njihova obiteljskog grba vidi se ždral koji stražari, kao simbol budnosti. U povelji ovako se opisuje grb: „uzdignuti vojni štit modre boje, čije dno ispunjava zeleno polje. Na njemu se razabire prirodno prikazan ždral kako stoji na lijevoj nozi dok mu je desna malo uzdignuta, drži kamen stisnut kandžama i okrenut je prema desnoj strani štita. Napokon, na štit je položena vojna kaciga s rešetkom, ili otvorena, ukrašena kraljevskom dijademom, koja nosi drugog ždrala, po svemu sličnog donjem. S vrha zatim, tj. s tjemena kacige razastiru se mirno uz krajeve štita vrpce, tj. plaštevi, s jedne strane bijeli i crveni, a s druge žuti i modri…” (Prijevod latinski-hrvatski: Maja Rupnik-Matasović.)

Bonaventura Janković bio je poznati vinogradar, kao i najviše tadašnjih obrtnika. Pečuški bosanski Hrvati u XVIII–XIX. stoljeću bili su poznati po proizvodnji grožda i vinarskoj kulturi. Bonaventura u popisu desetine 1711. navodi se da je svoje porezne obaveze regulirao u plaćanju crnog i bijelog vina.

U utemeljenju Hrvatske (ilirske) trivijalne (pučke) škole u tom gradu također je imao značajnu ulogu. Kao član hrvatskog poglavarstva sudjelovao je 7. srpnja 1721. u preuzimanju grunta i zgrade u Pečuhu, gdje je 1722. otpočela radom prva hrvatska škola u Mađarskoj. Ova edukacijska institucija bila je pod vodstvom isusovaca, koji su sličnu ulogu imali u životu mjesnog hrvatskog stanovništva, kao što i franjevci u Baji, Budimu i Segedinu.

Prva supruga Bonaventure je bila plemkinja, Oršula Freibeisz (1661.?–1709.), čija je obitelj 1655. primljena u redove plemstva dobivena u Požunu (nije baranjsko plemstvo), dokle mu je druga supruga bila udova Oršula Knezević, udata za Lasla Kaposváryja, pečuškog plemića (1670.?–1729.). Dvije Oršule su Bonaventuri rodile ukupno osmoro djece. Međutim njihova sudbina više nam nije poznata. S obzirom da je obiteljsko ime Janković u tadašnjem Pečuhu bilo učestalo, te uz koje se je obično vezivalo prosječno ime, teško je ustanoviti tko je bio rođak a tko ne.

U turska vremena bila je džamija a kasnije katolička župna crkva grada koja je članove obitelji Janković, na ovom području od 1689. uknjižila u matične knjige. Prvo dijete bio Matija (1689.), drugo Franjo (1693.), treće dijete Nikola (1695.), četvrto dijete Đuro (1697.), peti potomak Ivan Bonaventura (1698). Šesto dijete, Ana što se može zaključiti, rođena je poslije siječnja 1700. do kraja 1701. (Ana je sklopila brak 12. veljače 1719. s gospodinom plemićem/plemenitašem Ferencom Nagy-Fanyem.) Prva supruga imala je za sedmo dijete Klaru (172.). Druga supruga Bonaventure je rodila osmo dijete, Evu (1714.).

Obitelj Bonaventure Jankovića mogla se je jedino ponositi sa jednostavnom plemićkom grbovnicom, ali ne i sa plemićkom prezimom i grofovskom titulom.

 

.

Tekst: Terézia Horváth-Balogh

Prijevod: Đuro Franković

Comments are closed.