Spunjeno je

U prigodi Dana mrtvih 2. XI.

Približava se Dušni dan/Mrtvih god 2. novembara. Tajedne prije očistimo  grobe u cimitori, polažemo na nje vijence, bijele ili šare krizantime stavimo u vaze. Plameni  svićov  na ovu noć rasvitlu škurinu i sjaju kao zvijezdice za pokojne na groblju. No svi kim počivaju najbližnji na ovom vjerskom mjestu se i duševno spominjaju na nje. Familije, tovaruši  se  porazgovaraju o negdašnjimi dogadjaji sa pokojnimi, gledaju fotografije, povidaju si drage ili šalne trenutke koje su doživili skupa. Neki dan smo jednoga poznatoga Undanca sprohodili na njegov zadnji zemaljski put. Po sprovodom u razgovoru  razlikovali su se negdašnji i sadašnji običaji ovoga dogadjaja. Nekada je doma u hiži/sobi bio, a  sada je u mrtvačnici položen lijes ili urna  na nosilo. Nekada su doma dvorili ljudi i molili za pokojnu dušu, sada se to u crikvi ili u mrtvačnici vrši. Nekada su zrcala pokrili plahtom, ure su zustavili, ča već nije potribno u današnjici. Nekada  pred zapiranjem lijesa doma je dala  zbogom  familija i rodbina pokojnomu, sada se daje zbogomdavanje mrtvacu posvećenjem svetom vodom u mrtvačnici. U obredu pokopa ali jedan dio živi od stara vrimena. To je jedna jačka s kojom se opraštaju (farnik i zbor)od pokojnoga. Pjesma koju su negdašnji školniki i kantori (nažalost nepoznati) upeljali u ovu vjersku svečanost živi od 1743. ljeta, sadržava život pokojnoga do zadnje ure, i kaže mu  daljnji put. Čuvari ove pjesme su farniki, kako to farnik u mirovini, guvenir Štefan Dumović veli: “Jačka se jači u ugarskom i u austrijskom dijelu Gradišća, a mišoviti narod ju primi rado“ .Tekst  pjesme je slijedeći:

Spunjeno je

1. Spunjeno je reče Jezuš
Na koncu njegove muke,
Dušu moju preporučam
Tebi Otac moj va ruke.
Na križu viseći zdahne
I glavu svoju on nagne.

2. I ja velim spunjeno je
Propao je za me cijeli svit,
Ča god mi je milo drago
Na vijeke moram ostavit.
Ja idem sada na pokoj
Va škuri, hladni grobak moj

3. Onde ću po trudnom delu
I suoj telovnoj nevolji,
Mojemu slabomu tijelu
Najti počivak najbolji.
A moju u Bogu dušu
Ja preporučam Jezušu.

4. A kad o mili Jezuše
Dojde ona zadnja doba,
I ti na žitak prebudiš
Sve mrtve opet iz groba.
Budi nam svim milostivan
Postavi nas na desnu stran

Za tekst i za note zahvaljujem se farniku Štefanu Dumoviću, i kantorici Žuži Horvath.

Foto: Nota pjesme Spunjeno je…

Evo u nastavku  još jedne aktualne pjesme za Dušni dan.

Jožef Radostić – Mrtvih god

Kad svesvetska ruža
Glavicu otpira,
Sunce svoje trake
Teško već pripira;
Kada cvijeće vene,
Lišće žuti, zlati;
Kad se magla škulja,
Vjetar drivlje klati –
Znamo, da je skoro
Mrtvih god pred vrati.

Človik, sad postani,
Odmori se malo,
Daj da svitsko dobro
Sad bi počivalo!

Srebro, zlato svita,
Ovde će ostati,
Tvoje trudno tijelo
V zemlji će snivati! –
Od bogatstva svega
Ne ćeš ništ imati

 

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 128.

Jožef/Pepi Radostić/Radosztics (1910. – 1956.), NB II, 52-56.

 

Marija Fülöp Huljev

Istaknuta slika: Pieta. Snimio Akoš Kolar

Comments are closed.