U spomen Antona Semelikera 

1882. – 1919.

Na inicijativu Semelikerove rodbine iz Vulkaprodrštofa (A) su se vjerniki našli nedilju otpodne 15. aprila u Šopronu u crikvi Svetoga Duha da bi se u okviru sv. maše zadušnice skupa spomenuli mučenika i peldodavnoga života  Antona Semelikera. Glavni celebrant sv. maše Ivan Karall je u svojoj prodiki istaknuo da „mučenička krv sime je kršćanstva”. Bilo kakovi režimi, diktature dojdu nesmimo zatajiti našu vjeru, kako je to Anton Semeliker pokazao. Mašu je muzički oblikovao kantor Štefan Grubić iz Koljnofa. Na svetu mašu u spomen skoro pozabljenoga mučenika došlo je oko 50 ljudi iz Vulkaprodrštofa i Fileža i iz okolišnih hrvatskih sel Šoprona.

Anton Semeliker se je rodio 25. maja 1882. u Vulkaprodrštofu (A). Obitelj Semeliker je imala desetero dice. Najmladji dičak Anton je bio jako živ i veseo, ali pri tom pobožan i bistre glave. Osnovnu školu pohodio je u rodnom selu, a kot gimnazijalac dojde u Šopron k Benediktincem (ka škola je bila jedna od najboljih sridnjih škol u cijeloj Ugarskoj).

1897. ljeta stupi u sjemenišće u Juri u popovski mali seminar. Od 1901. ljeta podučava se u popovskom velikom seminaru. Usput kroz jedno ljeto urednik je školskoga „Vjesnika”. Za svećenika je posvećen 30. junija 1905. ljeta. Prvu svetu mašu služi 2. julija u rodnom selu u Vulkaprodrštofu. U austrijanskimi  hrvatskimi seli u Svetici (Frauenheid/Lók), kasnije u Cokuli (Oggau/Oka) začne svoje vjersko djelovanje. Na Filež (Nikitsch/Füles) je premješćen 1910. ljeta uz farnika Mate Karalla. Po njegovoj nenadijanoj smrti nastane fileški farnik. Neutrudljivo je djelao i na polji kot i va društvenom žitku. Utemelji Katoličansko mladenačko društvo i Seljačko društvo. Pelja i Kreditnu banku ku je utemeljio. Kratko pred I. svitskim bojem je farof čisto obnovio.

Njegova ljubav slišila je siromahom i dici. Iz predavanja dr. Nikole Benčića znamo (Mjenovo, 28.02.09.) da po I. svitskom boju 1918. ljeta je u Ugarskoj, koj je pripadalo Gradišće, bilo jako čemerno političko i gospodarstveno stanje. Budimpešti se proglasi „Sovjetska republika Ugarska”. Pritisak na crikvu i seljake je narastao. Zabranili s jedne strane vjeronauk u škola, a zemljišće su radi podiliti. Seljaki su se tomu suprotstavljali. Ovako je došlo i do fileške bune. Kad je došao kotarski komisar Geza Varody iz Gornje Pulje (Oberpullendorf / Felsőpulya) u Filež da drži govor, su ga ljudi napali i stukli. Istovrimeno su došli Mjenovci iz susjedstva Filešcem na pomoć.

Farnik Semeliker je pokusio ljude pomiriti. Komunisti su ali sumljali da je farnik Anton Semeliker nahuškao ljude  obadvih sel protiv njih i u friškom procesu  u Šopronu  osudu ga na smrt, kade ga 10. aprila 1919. ljeta umoru. O dogadjaju piše u svojoj knjigi „U poslanstvu vjerskoga madjarstva” i Antal Meszlényi, kade spominje i drugi izmišljeni uzrok komunistov s kim su Antona Semelikera sudili.

Na kraju je mladi farnik svojim žitkom spasio daljnju krvoločnost komunistov na ovom kraju. Šetajući se pred zgradom negdašnjega pravosuda u Šopronu malo gdo zna da su tamo na dvoru ustriljili mučenika Antona Semelikera.

Tijelo su mu u šopronskom cimitoru zakopali pokraj crikve Sv. Mihovila. Fileški vjerniki i njegovi pomagači su ga dali domon doprimit na Filež, kade su ga 11. septembra 1919. položili na njegovo željno vjekovječno mjesto.

Jurska biškupija je jur pokrenula proces da svoje mučenike Semelikera i Wohlmutha, Crikva proglasi blaženimi.

Marija Fülöp Huljev

Istaknuta slika: „In memoriam” na mučenika, gospodina Antona Semelikera

Foto: 1. Nekadašnja zgrada pravosuda, sada škola u Šopronu, kade su Antona Semelikera ustrijili

Foto: 2. Grob Antona Semelikera u fileškom cimitoru

Foto: 3. Farnik Ivan Karall pri maši zadušnici

Comments are closed.