Vjerski život harkanjske hrvatske zajednice

Svetom misom zaokruženo božićno slavlje

„Bog nam danas pokazuje da iz svoje ljubavi i doborote ne isključuje nikog, svatko mu je mio i drag koji je okrenut prema njemu. Dijete koje slavimo, ostalo je s nama kao naša snaga”- bile su uvodne riječi vlč. Vlade Škrinjarića iz Podravske Moslavine koji je predvodio misno slavlje održano u Harkanju na Bogojavljenje 2015. godine.

U harkanjskoj rimokatoličkoj crkvi 6. siječnja služila se sveta misa na hrvatskom jeziku kao i unazad nekih dvanaest godina, rekoše domaćini koji su prošlih godina a tako i sada proslavili svetkovinu sveta Tri kralja u društvu dragih gostiju, pjevača i svećenika iz Hrvatske. Harkanjska je crkva zasjala još jednom u božićnom sjaju, pjevale su se pjesme Svim na zemlji, Kirie eleison i naravno o kraljima, propovijedalo se o ljubavi i čovječnosti koja se ne smije ugasiti s božićnim svjetiljkama. Tom je misom, kao i prigodnim recitalom isprepletenim koncertom božićnih popjevki u izvedbi crkvenog zbora Mala Gospa iz Moslavine zaokruženo božićno slavlje, zatvoren je krug iščekivanja i dočeka božićne radosti.

Harkanj je odnedavna na popisu onih naselja u Mađarskoj gdje živi hrvatska populacija. To su ljudi koji su se ovamo doselili prvenstveno zbog posla, a svakako i ženidbom-udajom, iz Martinca, Starina, Vršende, Salante, Kašada, našli su se doduše u novom okruženju, a kad su shvatili da su sposobni živjeti kao zajednica, nisu oklijevali, nego su to učinili, čine i dandanas. Okupljeni oko crkve, oko hrvatske samouprave i pjevačkog zbora u nadi da će ona događanja koja su u svojem djetinjstvu doživjeli kao svakodnevnicu još moći neko vrijeme svojatati i prenijeti barem djelimice svojoj djeci i unucima.

„Mlade i djecu je teško uključiti u vjerski život”- kaže Irena Kovačević Čizik, ona tjedno održava zanimanje na hrvatskom jeziku u mjesnom vrtiću, gdje je za mališane odabrala slijedeću večernju molitvicu: Hvala Ti Bože za ovaj dan, daj nam svima noćas miran san! Amen. Irena vjeruje da će djeca, a možda i njihovi roditelji u buduće još više sličnih molitvica naučiti.

Eva Adam Bedić rodom je iz Salante, nastavnica je hrvatskog jezika, voli pjevati, iako stanuje u Šiklošu ona je jedna od osnivačkih članova harkanjskog zbora, redovita je čitačica za vrijeme misnih slavlja koja mjesečno jednom, zadnjeg petka, predvodi vlč. Ladislav Ronta. Njeni sinovi glazbeno su obrazovani, stariji je orguljaš, a mlađi je tamburaš i oni su spremni sudjelovati crkvenim aktivnostima.

U rad pjevačkog zbora uključene su tri osobe iz Kašada, sestre Gabi i Edit Stević, te Stipo Oršokić.

„Sestra i ja smo,- priča Gabi, – za vrijeme blagdana kod roditelja u Kašadu, trudimo se sačuvati neke stare božićne običaje. Tata mi je rekao baš za vrijeme ovogodišnjih božićnih blagdana, kako bi bilo lijepo donijeti u kuću i slamu, možda će to i učiniti slijedećeg Božića.” Za vrijeme božićne mise koja je održana baš na dan Ivana apostola velečasni Ronta je posvetio mlada vina, taj je čin mio i drag svima vinogradarima, vinarima, nadajući se kako će njihov cjelogodišnji rad biti okrunjen dobrom kapljicom.

Dopredsjednica Hrvatske narodnosne samopurave grada Harkanja je Đurđa Geošić Radosnai, ona je odgovorna za vjerski život, kako reče predjednica, Žuža Gregeš. Đurđa radosno navodi Gospina svetišta kamo su sve hodočastili tijekom proteklih godina. „ Bili smo npr. u Gradini, Aljmašu, u Mariji Bistrici, rado bismo posjetili svetište na Trsatu iznad Rijeke. Odazovemo se nadalje pozivu naših prijatelja iz okolnih naselja, pjevali smo više puta misu u Kukinju, u Pečuhu, u Đudu, i naravno doma u harkanjskoj crkvi Srca Isusova. Sudjelovali smo koncertima u čast Majke Božje u Mohaču, Nijemetu i Pečuhu.”

Pitala sam je žele li još više obogatiti vjerski život harkanjske hrvatske zajednice, iz odgovora se doznaje kako razmišljaju o organiziranju obilaska križnog puta za vrijeme ovogodišnje korizme, što bi također mogla postati tradicija vrijedna pažnje nadiolazećih generacija.