Proslava 3. listopada
Jedino svetište Presvete Krvi Isusove Pečuške biskupije nalazi se u Tolnanskoj županiji u mjestu Bata/Báta. Svetište, koje je u srednjem vijeku bilo veoma poznato i posjećivano, ove godine slavi 600 obljetnicu. U subotu 3-eg listopada iz Mohača od Zavjetne crkve s početkom u 7.00 kreće pješačko hodočašće, iz Seksarda pak u 6.00 sati. Svečanu svetu misu s početkom u 15.00 sati predvodit će dr. Bábel Balázs A zarándoklatot záró ünnepi szentmisét 15.00 órakor dr. Bábel Balázs kalocsa-kecskeméti érsek dr. Udvardy György pécsi megyéspüspök, a Magyar Katolikus Püspöki Kar jelenlévő tagjai, valamint a jelenlévő papság koncelebrálásával mutatja be a bátai templomban.
Godine 1415. je barun János Garai – Ivan Gorjanski, brat palatina, rođak kralja Žigmunda, pao u tursko ropstvo. U sužanjstvu se zavjetovao Presvetoj Krvi Isusovoj, oslobodi li se, hodočastit će u Batu/Báta, te će pred relikvijom krvi dati hvalu za oslobođenje. Kad se barun vratio kući, doista je svoje okove ostavio u zavjetnoj crkvi u Bati, a zahvaljujući tom događaju ovo je svetište postalo jedno od najčuvenijih mađarskih nacionalnih svetišta u srednjem vijeku, kamo su često dolazili i kraljevi. Naši su preci častili Svetu Krv, jer su znali, Kristova moć će im pomoći u savladanju teških neprijatelja. Bata je postala simbol bitke protiv poganina, János Hunyadi – Sibinjanin Janko je također ovdje molio za božju pomoć polazeći u boj s Turcima kao i njegov sin, Kralj Matijaš – Matija Corvin, g. 1465. Godine. 1521. i 1526. odavdje su krenule mađarske trupe u boj protiv Turaka. Papa Eugen IV. je g. 1434. dodijelio privilegij proštenja svetištu u Bati. Svetište je za vrijeme Turaka uništeno, ali je u čast Presvete Krvi Isusove četrdesetih godina 20. stoljeća podignuta crkva koja i dandanas očekuje hodočasnike i skreće pozornost na beskrajnu Božju ljubav, na Isusovu žrtvu na križu, na njegovu krv, za nas prolivenu.
Doroteja Gorjanska – Garai, žena kralja Tvrtka II. Tvrkovića živjela je na području Pečuške biskupije, možda u Bati
Bosanski kralj Tvrtko II. Tvrtković, sin prvog kralja Bosne, boravio je 1435. godine u Beču. Bio je u pratnji Žigmunda Luksemburgovca, posjećivao je kraljevske dvore, i opet tražio pomoć protiv turske opasnosti, koja se je sve više približavala. Tvrtko II. (Stjepan Tvrtko II.,Tvrtković) (1375. + 1443.)… „Zbog unutarnjih razmirica i podjela (u Bosni) čemu su pripomogli i Turci s kojima je 1433. u zemlju stigao kao protukralj Radivoj … Time se Tvrtkov vladarski položaj toliko pogoršao, da se potkraj 1433. s najodanijim velikašima povukao u Ugarsku i nepune dvije godine boravio u Budimu, Požunu i Beču, a u zemlju se vratio tek…1435.” ( dr. Josip Seršić Hrv. Biograf. Leksikon/HBL) Malo ima podataka o udaji Doroteje Gorjanske – Garai za bosanskog kralja, uglavnom su u izvorima dubrovačkog porijekla pohranjene informacije o pripremama za taj događaj. Vatikanski arhiv čuva referat papinske kancelarije pripremljen za tadašnjega papu u kojem se tražilo odobrenje za brak kralja Tvrtka II. sa Dorotejom Gorjanskom. Papino je odobrenje datirano na 9. travanj 1428. Predstavanici Dubrovačke republike pozvani su na svadbu, slali su i poklon u vrijednosti od oko 455 dukata. Podataka o rođenju kraljice Doroteje nema, a poznato je da je u vrijeme pregovora o ženidbi kralja Tvrtka II. živjela na području pečuške biskupije. (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu 1972/73.)
MKT
