Slavimo slavno, Slaveni u čast Svetog Ćirila i Metoda
Učeni svijet, poglavito slavenski, obilježava 1150. obljetnicu pojave braće slavenskih apostola Svetog Ćirila (826./827–869.) i Svetog Metoda (815.–885.) kojima i mi Hrvati dugojemo sa zahvalnošću. Na poziv moravskog kneza Rastislava 863. dolaze u njegovu rasprostranjenu državu, gdje pokrštavaju slavenski narod, šire kršćansku vjeru i liturgiju na slavenskim jezicima, dakako i pismenost. Stvorili su slavenski jezi i postavili temelje slavenskoj književnosti. Godine 863. braća iz Soluna kreću na put i 864. stižu knezu Rastislavu, a njihova uspješnost se može mjeriti i mnogobrojnim učenicima i narodne simpatije. No, manje je poznato da im je i poznati skladelj i virtuoz glasovira Franz Liszt (1811.-1886.) posvetio himnu.
Lajos Gracze objavio je pažnjevrijedan napis pod naslovom Slavimo slavno, Slaveni, u kojemu je riječ je o komponiranoj svečanoj himni Franca Liszta posvećenoj slavenskim apostolima Ćirilu i Metodu. Povodom jubileja tisućustopedesete moravske misije Ćirila i Metoda učeni svijet je 1863. godine na milenijskoj svečanoj priredbi u Pragu, Beču, a takve su se svečanosti održavale u Rimu i Brnu mogao upoznati ovo djelo, naime Liszt je za tu prigodu komponirao svečanu himnu Slavimo slavno, Slaveni! Koja je izvedena pored kantate Pavela Krizovskog (1820.–1885.) pod naslovom Sveti Ćiril i Metod.
Lisztovo je djelo s obzirom na svoju glazbenu vrstu himna, uz pratnju orgulja u izvedbi muškog zbora, a izvedena je 3. srpnja 1863. u hrvatskoj crkvi svetog Jeronima u Rimu. O točnim okolnostima nastanka djela malo se zna. Originalni rukopis od tri stranice nalazi se u Weimaru. Na prvoj stranici nalazi se tekst himne i njezin prijevod na njemački jezik. Autor teksta je grof Orsat Medo Pućić (1821.–1882.), dubrovački pisac i političar. Tekst je na njemački prevodio Stjepan Mlinarić.
Originalni hrvatski stihovi ovako glase:
Slavimo slavno, Slaveni,
Tisućuročnu godinu.
Od kada narod prosiju,
Pod slavnim krsta zlameni,
Slava solunskom porodu!
Slava Kirilu, Metodu!
Slava Kirilu, Metodu!
Prijevod stihova glavnog svećenika Mlinarića na njemačkom glasi:
Lasst uns rühmen felerich, wir Slawen,
das tausednfristige Jahr,
Seit wann das Volk sie warben,
Unter der berühmte Zeichen des Kreuzes.
Ruhm de Saloniki’schen Geburt!
Ruhm Kyrill, Methodius!
Ruhm Kyrill, Methodius!
Prijevod Lajosa Gracze na mađarski glasi:
Szlávok, szóljon szózatunk,
Már ezredéve
Ragyogj népünk felett
A dicső kereszt fénye.
Dicsőség Szaloniki szülötteinek!
Dicsőség Cirillnek, Metódnak!
Dicsőség Cirillnek, Metódnak!
Tekst nota je na dvije stranice prepisao i pripremio za tisak Philipp Wolfrum. Liszt je nakon dva dana koncerta 3. srpnja 1863. godine djelo preradio za glasovir i orgulje. Prijepis na glasovir je objavljen 1900. godine te je prijepis na orgulje pod nazivom Andante maestoso 1911. predstavljen javnosti, navodi Lajoš Gracza.
Velikim slavenskim apostilima Ćirilu i Metodu i mi Hrvati povodom jubileja trebati odati na razne načine razne počasti.
Đuro Franković
