Na dan Sv. Lucije, zaštitnice vida, krojača i kovača…
13. prosinca po tradiciji sije se pšenica, jedan od simbola života i plodnosti. Osim sijanja pšenica ima mnogo zanimljivih običaja i vjerovanja koji se vežu uz taj dan.
No, tko je bila svetica i mučenica Lucija? Živjela je u 3. stoljeću u Sirakuzi na Siciliji. Prema legendi iz 6. stoljeća Lucija je rođena oko 283. godine i kao žrtva Dioklecijanova progona kršćana umrla je mučeničkim smrću 303. godine. Ta mlada djevica porijeklom iz imućne patricijske obitelji sa svojom majkom koja je bolovala od teške bolesti hodočastila je u Kataniju do groba Sv. Agate zatraživši ozdravljenje majke od svetice koja joj je najviše prirasla srcu. Nakon toga sv. Agata pokazala se u snu djevojke, rekavši joj da bi i ona mogla sa snagom svoje čvrste vjere izliječiti svoju majku i da će taj njezin dar donijeti slavu na njezin rodni grad, ali je navijestila i njezinu mučeničku smrt.
Majka je čudesno ozdravila i Lucija odlučila je posvetiti se duhovnom životu. Otkazala je svoje vjenčanje, i kao Isusova zaručnica svoj miraz podijelila je među siromasima.
Njezin bivši zaručnik pogan iz osvete odvukao ju je na sud, i nakon što je proglašena krivom zbog svoje kršćanske vjere, osuđena je na smrt. Htjeli su je obeščastiti u kući bludnica, no njezino tijelo ni jaram volova nije mogao pokrenuti. Tada je naređeno da je poliju vrelim uljem i smolom, pa da je zapale, no, vatra nije dolazila do nje. Na kraju, proboli su joj vrat mačem.
Prema drugim legendama krajnji čin mučenja bilo je vađenje njenih očiju, ali nekim čudom ona je uspjela vidjeti i bez očiju.
U srednjem vijeku Sveta Lucija bila je među najomiljenijim svecima. Njezinu zaštitu su tražili slijepci i slabovidni, bludne žene pokajnice, zemljoradnici i oni koji rade oštrim alatom, krojači, konjanici. U njezinoj legendi inspiraciju su našli književnici i slikari.
Uz blagdan Sv. Lucije vezuju se mnogi narodni običaji. 13. prosinca po julijanskom kalendaru računao se kao najkraći dan u godini (za razliku, danas zimski suncostaj nastupa 21. ili 22. prosinca). Narodna tradicija je povezala njezinu svjetlost s najdužom noći i zato su joj pripisivali posebnu moć. Sveta Lucija je slabašnom zimskom suncu povratila snagu i svjetlost kako bi ponovno moglo zagrijati smrznutu zemlju.
Tradicije samo su djelomice povezane s likom i legendom djevice iz ranog kršćanstva. U narodnim vjerovanjima poljavljuju se i poganski elementi. Tako je dan Sv. Lucije postao i dan proricanja, kada su ljudi htjeli nešto više saznati o predstojećim vremenskim uvjetima, biljkama i životinjama, pa čak i o svojoj budućnosti i sudbini. Tog dana bilo je zabranjeno tkanje, kuhanje i pranje. Nije bilo preporučeno ni posuđivanje, jer posuđene stvari mogle su lako dospijeti do vještica…
Na taj dan se sije i pšenica u zdjelice koja će do Božića narasti i ukrašavati božini stol. U mnogim domovima ona stoji pod božićnim borom uz jaslice. Nova pšenica donosi plodnost, bogastvo i zdravlje ukućanima. Prema narodnom vjerovanju, gustoća i boja iznikle pšenice ukazat će na dobru ili lošu žetvu u idućoj godini.
U Dalmaciji djeca se najviše raduju blagdanu Sv. Luciji, naime ona nisu darivana na Sv. Nikolu, već upravo na Sv. Luciju. U čarapama ili cipelicama dobivaju slatkiše i suho voće.
Lucijino ime dolazi iz latinske riječi lux što znači svjetlo, sjaj, tako da blagdan Sv. Lucije na neki način već naviješta veliko svjetlo noći u kojoj se rodio Isus. Ona dakle svima nama može osvijetliti put. Put životni i put koji nas vodi do Boga.
Timea Šakan-Škrlin
Zagreb, 11.12.2014.
