Padom Sigetvara u osmanske ruke 1566. sagrađene su tri džamije, što nije slučajno, naime u ovaj grad, kao i u Pečuh i Šikloš, organizirano je nastanjeno tursko gradsko stanovništvo.
Prva posmrtna džamija podignuta je sultanu Suljemanu u samoj tvrđavi (danas muzej), druga na glavnom trgu, a treća u jednoj obližnoj ulici koja je nakon oslobođenja grada 1688. od Osmanlija, preuređena u franjevačku crkvu a pored nje izgrađen je i franjevački samostan.
***
Crkva sv. Roka je za vrijeme turske vladavine podignuta kao džamija 1588-89. godine dao ju je izgraditi Ali paša, vojni zapovjednik Sigetvara.
Poslije osmanlijske vladavine u trajanju od 122 godine džamija je preuređena u katoličku crkvu čiji je patron postao sv. Rok. No zgrada je sačuvala neke uočljive karakteristike džamije, sam luk prozora, nalikom na magarečja leđa.
Freske na kupoli crkve oslikao je poznati slikar baroknog doba István Dorffmeister 1788. godine povodom stote obljetnice povratka grada iz turskih ruku. Slikar je na freskama oslikao dvije teme, smrt Zrinskog i Sulejmana, tj. zauzimanje grada i njegovo ponovno zauzeće od oslobodilačke austrijske vojske. Slikar Dorffmeister je Zrinskog oslikao slično antičkom liku Anteusu. Njega marcijalni (ratoborni) osmanlijski borci dižu u visinu. Iza njega vidi se mađarska zastava i grbni štit s dvoglavnim austrijskim orlom. U pozadini nazire se lik preminulog turskog cara Sulejmana, kako leži na odru u otvorenom šatoru. Na drugoj slici vidimo majku s djetetom, simbol Crkve. Na trećoj slici ovjekovječen je pukovnik Gábor Vechi, osloboditelj Sigeta od Osmanlija.
Oltarna slika također je Dorffmeisterovo djelo: „Sveti Rok sa Spasiteljem na razapetom križu”. Pred samom ckvom nalazi se brončani kip sv. Roka sa psetom.
Đ. Franković
