Pjesma Bele Horvata
Bela Horvat rođen je u Bükkösdu (županija Baranja), 6. ožujka 1874. godine od majke Hermine Fillinger i oca Ivana. Otac mu postaje učiteljem u Ati. U školi je učio hrvatski i mađarski, a doma pak od majke njemački. Kasnije se upisuje u pečušku gimnaziju i na bogosloviju, gdje uz ova tri jezika usvaja i latinski.
Nakon završetka bogoslovije devet godina je služio u Donjem Miholjcu i Radikovcima da bi ga tek 1909. godine pečuški biskup premjestio za župnika u Nijemetu (Németi), nadomak Pečuha. Hrvati u Nijemetu, Salanti i Poganu nazivali su ga „naš gospodin”. Nijemetska crkva posvećena je kralju Ladislavu.
Bela Horvat: Sveti kralju, Ladislave
Sveti kralju Ladislave,
Pun si dike, pun si slave.
Kako da te zaborave
Vjerni sinci, mili dom
Ti si ponos domovine,
Svud se diči tvoje ime.
Daj da ljepše sunce sine,
Vazda hasnom rodu svom.
Dok si ovdje boravio,
Sam’ si dobro svud činio;
Bogu bio vazda mio,
Drag si bio rodu svom.
Bog te otud k Sebi primi
Kraljevati na visini.
Sad u vječnoj domovini
Braniš nas svom zaštitom.
Budi slavljen sveti kralju,
Zaštitniče naš u raju,
Sinovi ti hvalu daju
Ko ljubeznom ocu svom.
Vjerni puk si dalje brani,
Sve zlo od nas vijek odstrani,
Dušmane nam sve ostrani
Jakom svojom desnicom.
Kralja našeg jači, krijepi,
Vazda da ti stope slijedi;
Daj i mi da primjer lijepi
Tvog života slijedimo;
Da kad ovaj život mine
Duša naša ne pogine
Već slavit vijek Bože ime
Po tebi zavrijedimo.
