Nosi ime Andrije Dugonića
Pijaristi u Segedinu pojavili su se daleke 1720. godine, prvenstveno su obavljali samostanke obveze, no pokraj toga, predavali u gimnaziji i bili svojevrsni dušebrižnici polaznika škole. Svojim su radom ukazivali na važnost otvorenosti prema društvenim problemima, prema ljudima koji ih okružuju.
Pijaristi su katolički red za odgoj i izobrazbu mladeži je družba s jednostavnim zavjetima, potom red sa svečanim zavjetima kako ih je 1621. potvrdio papa Grgur XV. Utemeljitelj im je sv. Josip Kalasencije. Danas u Mađarskoj u šest gradova ima pijarističkih gimnazija, mađarske pijarističke institute pohađa otprilike 3.000 đaka.
Segedinska gimnazija nosi ime slavnog pijariste, porijeklom Hrvata, Andrije Dugonića koji je rođen u Segedinu 18. 10. 1740. godine, a umro 25. 07. 1818. godine. Njegova se obitelj bavila trgovinom a iz Dalmacije se doselila u ovaj grad. Nakon završteka gimnazije učio je teologiju i filozofiju, 1756. zaređen je za redovnika a kasnije za svećenika. Pisao je između ostalog drame na mađarskom, njemačkom i latinskom jeziku, bio je matematičar i reformator jezika, autor je prvog „pravog” povjesnog mađarskog romana: Etelka. Sastavljao je udžbenike koji su odgovarali razini znastvenih djela toga vremena.
Dugonići su živjeli u Segedinu već potkraj 17. stoljeća, isprva nisu spadali u red utjecajnih građana, uspon obitelji je počeo sredinom 18. stoljeća, naime godine 1747. je Andrija Dugonić stariji izabran za člana communitasa, 1751. za člana vanjskog vijeća, a od 1760. pa sve do smrti obavlja dužnost gradskog vijećnika. Obitelj se potkraj 18. stoljeća pomađarila u popisu novoprimljenih osoba s građanskim pravom u Segedinu godine 1798-1800. spominje se Antun Dugonić (Antonius Dugonits), koji je u rubrici natio upisan kao Dalmatin (dalmata).
Najznačajnija osoba u obitelji Dugonić, ali i u svekolikoj hrvatskoj zajednici u Segedinu jest Andrija Dugonić (Dugonics András), pisac, matematičar i sveučilišni profesor. Dugonić je znatno utjecao na politička zbivanja u Ugarskoj, zagovarao je promicanje potrebe uvođenja mađarskog jezika kao službenog u upravu, na fakultete i u parlament. Kruži predaja da je bio vrlo ponosan kada je na Ugarskom saboru 1790.-1791. pokrenuto uvođenje mađarskoga jezika u parlament umjesto latinskoga, a i suvremenici su mu priznavali zasluge za to. Inače je upravo ta inicijativa dovela do tzv. hrvatskoga pitanja, naime, pitanja javnopravnoga statusa Hrvatske u odnosu na Ugarsku. 239 U njegovu je čast g. 1876. podignut spomenik, djelo Miklósa Izsóa, koje je dovršio Adolf Huszár.
Forrás: MTI, Wikipédia, Szepi.hu
Istaknuta slika: https://povijest.hr/nadanasnjidan/otvorena-prva-skola-za-siromasnu-djecu-u-europi-1616/
