Kiseg – Celje
Hrvatska hodočašća iz Ugarske u Marijansko svetišće u Celje su od 1699. ljeta dokumentirana, ali zbog svitskih bojev i političkih uzrokov su prestala. Na inicijativu farnika u mirovini Štefana Dumovića od 1984. ljeta „zbudjeni“ su ovi vjerski običaji, ali vjerske grupe krenule su se na svoj pišački put samo od 1992 iz Kisega. Pomalo ne samo hrvatske nego i mađarske vjerske grupe se organiziraju na put, a najnovije i dičje grupe se zamu za ov psihički, fizički i vjerski izazov. Za ov, u sadašnjici sve jače čuvan običaj, postavili su u Kisegu štaciju – iz driva isklesan kip -, djelo Zsolta Szövényija. Iz orihovoga driva napravljena tabla predočiva Majku Božju u otvorenom plaštu, koja čuva andjele, bivše i sadašnje hodočasnike i sve ljude ki radostno s ljubavom približavaju Majki Nebeskoj. Brojevi 320 i 2019 značu jubilejski datum prvoga hodočašća u Celje, i termin na kojega je odlučeno bilo postavljanje ove spomen štacije u organizaciji Društva kiseških hodočasnikov. Kiseška crikva Sv. Jakova i celjansko Marijansko svetište je isto vidjeno pod otvorenim plaštom, kao i simbol Marijanskoga puta. Zbog epidemije u 2019. ljetu već gotov driveni kip nisu moglu postaviti ali ideju Zsuzsanne Weigl ljetos 11. augustuša su u svečanom okviru naprik dali s aldovom bivšega kiseškoga kapelana, vjerskoga oca, Norberta. Postavljanje nove štacije podupirale su Samouprava grada Kisega, Hrvatska samuprava Kisega i mnogi „bezimen“ pomagači, podupirači. U parku Kalvarije postavljena spomen štacija neka na dalje ujača hodočasnike, da njevo pišačenje služi vjeru i ljubav.
Tekst i foto: Marija Fülöp Huljev
Istaknuta slika: U Kalvarija parku stoji spomen tabla kiseških hodočasnikov
Simboli kiseškoga hodočašća na drivenom kipu
