Poznati mađarski književnik rođen je prije 150 godina
Géza Gárdonyi, obiteljsko mu je ime Ziegler, rodio se u Agárdu, 3. kolovoza 1863. Školovao se u Sárospataku,u Budimpešti i Egeru. Postao je narodni učitelj, radio je kao novinar, uređivao je časopise, i napisao brojna književna ostvarenja, stihove, novele, libreto za operetu i romane. Najomiljeniji njegov roman među mađarskim čitateljima je Zvijezde Egera/Egri csillagok, no malo se zna o sakralnim temama njegovih tekstova. Evanđeoski snovi/Evangéliumi álmok je naslov zbirke pripovijedaka koju je objelodanilo Društvo Sv. Stjepana, Nakladnik Apostolske Svete Stolice u Budimpešti g. 2002. U zbirci je 11 pričica posvećeno dubokoj vjeri jednostavnog čovjeka u Božju providnost i njegovu očinsku ljubav. Na portalu koji je posvećen upravo Gézi Gárdonyiju, nalazi se između ostalih novela Isus i dijete/Jézus és a gyermek, koju sam pokušala prevesti.
Ova je godina posvećena 150. obljetnici njegova rođenja prava je dakle prigoda da se i na portalu Zornice spomenemo tog značajnog pisca.
Géza Gárdonyi:
Isus i dijete
Bijaše jednom da poslije podučavanja Isus sjede u hladovinu ispod palme. I donose k njemu djecu da ih blagoslovi. Isus ih pogleda i blagoslovi svakoje ponaosob.
Odabere jedno te ga stavi pred svoje učenike govoreći:
-Vidite li ove očice, kažem vam, takve su oči u nevinih anđela moga Oca u nebeskom kraljevstvu.
I podiže ruku, stavi je na glavu malenog i blagoslovi ga.
Bijaše tamo još jedno u naručju majke, bijela lica i crnih očiju, odjeća mu košuljica od finoga platna, podigne svoje tužne očice i gleda u Isusa.
Isus ga pak primi u krilo pitajući:-Što ti je maleni?
Dijete podigne lijevu ruku tužno govoreći:
-Bola.
A majka mu reče: -Osa ga je ubola u ruku još jutros, sve smo pokušali, sve masti i trave, no ne nađosmo onu pravu.
I dijete ponovo digne ruku i tužno reče:
-Bola.
-Boli li još?- pita Isus.
-Boli-uzdahne ono suznih očiju.
-Ja ću iscijeliti, da te više ne boli.
I poljubi ruku na onome mjestu gdje ga je ujela osa.
-Jel boli još?
-Ne, -odgovori dijete, gledajući ga širom otvorenih očiju, punim zahvale.
Vidjele to majke, stigavši doma svima ispričaše Isusovo djelo.
I od tada, majke, Isusovim poljupcem cijeluju kad dijele kaže:-Bola.
I još jedna činjenica koja me motivirala da ne ostanem ravnodušna prema ovoj temi. Još kao mala u crkvi, odnosno u školi, jer tamo su se držale mise onodob u mojem selu, za božićno vrijeme oduševljeno sam slušala božićne pjesme, pokušala sam pjevati sa ostalima između ostalog i onu «Svi se radujmo, rodio se». Iako se melodija razlikovala od ostalih božićnih popijevki, tekst joj je bio toliko jednostavan i pun osjećajnosti i blizak meni kao djetetu, da sam ga pjevušila kad mi god pala pjesma na pamet. Tada nisam znala da je to više nego dobar prijevod, djelimice prepjev stihova Géze Gárdonyija, koji je uglazbio.također on, a naslov mu je «Fel nagy örömre». /Molitvenik i pjesmarica Leki gyöngyök 1936. Szent István Társaság/
Tekst pjesme je objavljen u molitveniku Dodjite k meni…Molitvenik i psimaria za kršćansko-katolički narod sastavili su: pismaricu Antun Pereszlényi bivši kantor u Gari a molitvenik Grgur Cserhati svećenik kaločke nadbiskupije, nakladnik Društvo Svetog Stipana u Budimpešti, izdavatelj Apoštolske Svete Stolice 1962. g.
Nigdje se ne spominje tko je načinio prijevod na hrvatski jezik, no vi ga ovdje možete usporediti s originalom.
Fel nagy örömre!
Fel nagy örömre! ma született,
Aki után a föld epedett.
Mária karján égi a fény,
Isteni Kisded Szűznek ölén.
Egyszerű pásztor, jöjj közelebb,
Nézd csak örömmel Istenedet.
Nem ragyogó fény közt nyugoszik,
Bársonyos ágya nincs neki itt.
Csak ez a szalma, koldusi hely,
Rá meleget a marha lehel.
Egyszerű pásztor, térdeden állj!
Mert ez az égi s földi király.
Glória zeng Betlehem mezején,
Éjet elűzi mennyei fény;
Angyali rendek hirdetik őt,
Az egyedül szent Üdvözítőt.
Egyszerű pásztor, arcra borulj,
Lélekben éledj és megújulj!
Svi se radujmo, rodio se, koga zemlja davno čekaše!
U krilu majke nebeski dar, Božje ditešce, Isus Bog sam.
Prosti pastiru, hodi bliže, gledaj Boga svog, klanjaj mu se!
Ne leži u svitloj palači, ni postelju nema u štali:
samo slamica prosto misto-marvica grije Božje tilo.
Prosto pastirče, klekni dole, jer je to kralj neba i zemlje!
K njemu se sada svi klanjajmo sve je nas danas otkupio!
Kleknite sada svi prid njime i srca vaša njem darujte!
Prosti pastir poklonio se, prid njim do zemlje snizio se!
Milica Klaić Tarađija
