Od 1990. 23. siječanj je Dan mađarske kulture
Plemić Ferenc Kölcsey je 23. siječnja 1823. zapisao na papir pjesmu pod naslovom Himna, u njoj propituje sudbinu i budućnost svoje domovine i sumira kolektivno sjećanje naroda. Dva će je desetljeća poslije uglazbiti Ferenc Erkel, a od 1848/49. ona se smatra nacionalnim simbolom. U tragičnim desetljećima 20. stoljeća Kölcseyevi su stihovi iznova davali nadu i utjehu Mađarima, i u vrijeme diktature, kada tekst nisu držali prihvatljivim zbog njegovih vjerskih obilježja. Mađarsku je himnu na hrvatski prevela Željka Čorak.
Ferenc Kölcsey: Himna
(Iz olujnih stoljeća mađarskoga naroda)
Mađarima, Bože, pruži
Izobilje, radost, sreću,
I blagoslov svoj pridruži
Kad se s dušmaninom sreću.
Godinu im podaj laku
Jer imahu zlu sudbinu,
Platili su cijenu svaku
Tog što bit će i što minu.
Precima si pomogao
Na Karpate stići prvi,
Domovinu lijepu dao
Bendeguzovoj si krvi.
Kud Dunavu, Tisi rijeci
Šum se širi valovima,
Arpadovoj hrabroj djeci
Cvast si dao na tim tlima.
U Kunsagu za nas poljem
Njihao si zrelo klasje,
Grozd tokajski s tvoje volje
Nektarom oblijevo nas je.
Ti znamenja zabi naša
Na opkope turskih horda,
Mrku vojsku Matijaša
Podnije bečka tvrđa gorda.
Al ogriješismo se, jao,
Planuše ti grudi gnjevom,
S oblaka si udarao
Gromovima nas i sijevom.
Mongolskih pljačkaša strijeli
Ti nad nama zujit pusti,
Turskog ropstva jaram cijeli
Na leđa nam još se spusti.
Čuo pjev se pobjednika
S osmanlijskih divljih usta
Naših palih gdje vojnika
Leži kosti hrpa pusta!
I sin vlastit znaše ubit
Moju lijepu domovinu,
Ona po svom djetetu bî
Smrtna urna svome sinu!
Progonjeni krit se htjede,
Al pećina mač na nj sprema,
I ma kamo da se djede
U domaji doma nema.
Na vrh stupi, u dol slazi,
Bol i očaj svud ga prate,
Krvav potop nogom gazi,
Nad glavom mu more vatre.
Tvrđa bješe, sad je kamen,
Lepršala radost tu je,
Sada hropac, smrtni amen
Mjesto nje se ovdje čuje.
Ah, sloboda nije sama
Procvala iz krvi mrtvih,
Suzi oko sirotama,
Mučeničkog ropstva žrtvi.
Nad Mađarima se stuži,
Bože, jer taj narod strada,
Zaštitnu im ruku pruži
Na njihovu moru jada.
Godinu im podaj laku
Jer imahu zlu sudbinu,
Platili su cijenu svaku
Tog što bit će i što minu.
Mađarsku je himnu preveo i svećenik Bela Horvat (1874. Bükkösd – 1921. Nijemet/Németi, Mađarska) prijevod u cijelosti možete pročitati na portalu Zornice nove od 26. rujna 2014. g.
