Odgovor na Božju riječ.
Drugi Vatikanski sabor određuje da se „u nedjelje i zapovjedane blagdane opet uvede zajednička molitva ili molitva vjernika” (SC 53) u skladu s apostolskim odredbama.
„…da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za krajeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti (1 Tm 2,1-2).
Molitva vjernika je sastavni dio euharistije.U prvim vremenima nije bilo formulara za molitve vjernika. Najstariji zapisani formular je sveopća molitva Velikog petka (početak IV. st.), i koja je u Zapadnoj crkvi stoljećima bila jedina.
U svojim Općim uredbama novi misal ovako obrazlaže potrebu ove molitve (br. 69):
„U sveopćoj molitvi ili molitvi vjernika narod na neki način odgovara u vjeri prihvaćenoj Božjoj riječi i, vršeći službu svoga krsnoga svećeništva, Bogu prinosi molitve za spas svih ljudi. ”
Molitva vjernika je odgovor na Božju riječ. Liturgijska komisija za provedbu Liturgijske konstitucije u Dokumentu o molitvi vjernika iz 1996. ovako sažima:
„Ova je molitva plod djelovanja Božje riječi u duši vjernika: njom poučeni, potaknuti i obnovljeni, svi zajedno ustaju i uzdižu molitvu za potrebe čitave Crkve i svijeta.“
Oblik molitve vjernika je:
Uvod. To je poziv vjernicima na molitvu. Govori ga svećenik.
Zazivi. Zazivi trebaju obuhvatiti različite potrebe. Prema Općoj uredbi zazivi trebaju biti: a) Za potrebe opće Crkve (papa, biskup, misije, jedinstvo kršćana, duhovna zvanja, itd), b) za spasenje svega svijeta (za državnike i mir u svijetu, za napredak, za pomoć u poteškoćama); c) za one koji su pritisnuti bilo kojom teškoćom; d) za mjesnu zajednicu; e) prigodne molitve (kod potvrde, vjenčanja, sprovoda).
Zaključak. Govori ga svećenik.
izvor: vjeraidjela.com
