Od Marije Bistrice do Celja
Mjesec kolovoz je za Hrvate iz Baranje bio prepun vjerskih događanja, tako i hodočašća. Udruga baranjskih Hrvata organizirala je čak i dva u inozemstvo. 17.-og kolovoza u suorganizaciji Hrvatske referature Pečuške biskupije dva prepuna autobusa su krenula u Svetište Majke Božje Bistričke. Vjernicima su se pridružili i hodočasnici iz Salante i Senlurinca u organizaciji tamošnjih hrvatskih samouprava. Tako je ukupno, pod vodstvom svećenika Augustina Darnaija i Gabriela Barića dvjestotinjak vjernika krenulo na put. Do Marije Bistrice u svakom autobusu su se čule molitve, svete pjesme i molila se krunica. Kada smo stigli, u zavjetnoj kapelici sv. Petra naši svećenici imali su mogućnost predvoditi svetu misu na hrvatskom jeziku, mi smo ih radosno slušali i svi zajedno molili, a po završetku svete mise krenula je procesija hodočasnika Pečuške biskupije na Križni put.
Drugo dvodnevno hodočašće udruge je bilo 24.-og i 25.-og kolovoza. Vjernici iz Pogana, Šikloša, Udvara, Pečuha, Olasa, Surdukinja, Katolja, Vršende i Mohača, njih pedeset i dvoje pridružili su se velikom hodočašću gradišćanskih Hrvata u Celje. Na putu prema Celju stali smo u Prisiki i pogledali prekrasan muzej sakralne umjetnosti u održavanju Hrvatske državne samouprave. Gospođa Bernadeta Zadrović sve nam je ispričala kako je velečasni Štefan Dumović sakupio ovu bogatu građu i darivao Hrvatima u Mađarskoj. Uvečer smo stigli u Celje, pošto je padala kiša na žalost nismo mogli otići na Križni put, nego u crkvi smo zajedno molili sa gradišćancima krunicu. Iskrene četitke vjernicima, mladima i starima, koji su krenuli već u srijedu iz Kisega u Celje, oni su baš pola sata prije svete mise stigli u svetište, čekao ih je veliki pljesak hodočasnika. Na svetoj misi Hrvata iz Mađarske, Slovačke i Austrije, koju je služilo više svećenika bio je nazočan i biskup Bišof, koji je i mađarski i hrvatski pozdravio nazočne. Procesija je bila planirana za devet sati i za to vrijeme čak je i kiša prestala padati, zapalile su se svijeće, i krenula procesija kroz svetište. Mi smo prenoćili u Wienerneustadtu, gdje su hodočasnici u nedjelju sudjelovali na svetoj misi u kapucinskoj crkvi. Slijedeća stanica našeg hodočašća je bila u Kisegu, gdje nas je već čekao gospodin Šandor Petković, koji nas je radosno poveo kroz centar, iako je bio umoran od višednevnog pješačenja u Celje. Baranjci su oduševljeno slušali o povijesti Kisega i gradišćanskih Hrvata, a nudili su nas i vinom, no ovaj put za druženje nije bilo vremena. Puni radosti vratili smo se svojim kućama, hodočasnici su bili zahvalni na mogućnosti da se mole i pjevaju u dva tako značajna srednjoeuropska marijanska svetišta.
Hodočašća su ostvarena potporom Ureda premijera i Fonda Bethlen Gabor.
Marijana Balatinac
predsjednica UBH
