„Ime štujem Trojstva presvetoga, od sve duše i sveg srca svoga…”

Hrvatsko proštenje u Marijađudu

Tradicija da se na Trojstvo ide u Đud među hrvatskim vjernicima okolice ovoga mjesta postoji odvajkada. Od Pečuha do Donjeg Miholjca ljudi dolaze pomoliti se, zapjevati, pronaći mir i ostaviti brige, jer pod plaštom Majke Božje Đudske svi se dobro osjećaju, i stari i mladi.

Ovogodišnje slavlje, 4-og lipnja,  otpočelo je molitvom krunice slavne, da bi se do dolaska svećenika i ministranata još zapjevala i ona stara: „Mi sad u Jud putujemo Gospe svetomu liku…”

Misno slavlje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup nj.e. Đuro Hranić, koga je velečasni Ladislav Bačmai biskupski povjerenik za hrvatske vjernike pozdravio. „Od srca vas pozdravljam kao voditelj povjerenstva Pečuške biskupije za vjernike hrvatske narodnosti. Prvo i prvo želim se zahvaliti što ste se odazvali pozivu našeg biskupa, monsinjora Ladislava Felföldija, pozdravljam vas i u njegovo ime. … Molimo vas, ojačajte nas u jeziku, u hrvatstvu, da, održimo svoju baštinu i predamo je svojoj djeci na čuvanje i njegovanje. Da bismo tako još dugo mogli ostati katolici, ostati Hrvati.”

Sveta žrtva otpočela je pjesmom „Oče naš, dobri…” a pjesme su za vrijeme mise izvele članice takozvanog Baranjskog pjevačkog zbora, na orguljama je pratio mohački kantor Kövesi-Nagy István. U pjevanje su se uključi svi vjernici, jer je hrvatska fereratura sastavila liturgijski vodič koji su svi dobili. Nadbiskup Hranić je u svojoj homiliji govorio o ljubavi iz koje izdvajamo: Ako kažete „ja volim, ja ljubim” – ne izaziva li to odmah spontano pitanje: „A koga ili što voliš? Koga to ljubiš? Ljubav zahtijeva ljubljenoga. Ljubav se nužno drugome daruje, pregiba se na drugu osobu. …

I stvarnost koja nas povezuje je ljubav. Ona čitavo moje biće, čitavu moju osobu pretvara u dar za drugu osobu. Tako razumijemo da i Bog, koji je izvor ljubavi, Bog Otac ne može biti sam. On želi postajanje druge osobe, druge i drugačije. Mi, kršćani vjerujemo tako, u Boga Oca koji rađa Sina: drugu i drugačiju Osobu od sebe i ljubi razločitost te druge osobe. …

Sveti Ivan kaže da je Bog ljubav. A nebo se prema biblijskom shvatanju sastoji u zajedništvu osoba. Razumijemo li onda zašto su u Bogu tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Bog je ljubav, ne može biti sam sebi dostatan. Jer ljubav uvijek uključuje ljubljenoga, Oca nema bez Sina. I jer se ljubav nikad ne zatvara, u Bogu je treća božanska Osoba, Duh Sveti. On je uosobljena ljubav između Oca i Sina, najveća intimnost Božja, ali i najveći Božji izlazak iz sebe prema van. Duh Sveti je Osoba-dar. I tom istom snagom unutarnjotrojstvene ljubavi – Duha Svetoga, Bog stvara svijet. …

Crkva nam od samih početaka predstavlja Mariju kao uzor vjere. Ona je svoje krilo primila Ljubav Božju, Duha Svetoga i prva je bila hram Božje prisutnosti. …

Svoj pristanak Bogu „Neka mi bude po tvojoj riječi” Marija je izrekla kad još uopće nije znala o kakvim se Božjim zahtjevima radi. Bogu je vjerovala, u njega je imala pouzdanje i onda kada ništa nije razumjela. …

Zato smo mi danas hodočasnici došli u ovo marijansko svetište: da bismo Marijinom vjerom i predanjem prionuli uz Boga. Amen.

Na koncu svete mise vjernici su pozvani u crkvu na litaniju, neki su obavili i pobožnost križnog puta, a neki organizirano otišli na zajednički objed da bi oko stola završili ovaj prelijepi dan.

Mons. Đuro Hranić i mons. László Felföldi su se tog dana također oko bijelog stola sreli i između ostalog dogovorili za hodočašće mađarskih vjernika u hrvatsko marijansko svetište Aljmaš, koje bi bilo održano 8. listopada na blagdan Velike Gospoje Mađara.

Tekst: Milica Klaić Tarađija
Fotografije: Akoš Kolar