mr. sc. Katja Bakija
U SVAKOM JE BOŽIĆU RADOST I PREDZNAK BUDUĆE ZORE
(izbor iz hrvatske poezije na temu Božića)
Božić je najveći vjerski blagdan kojemu ciklus počinje s Došašćem, nastavlja se Badnjakom i traje do Sveta tri kralja. Vrijeme Božića uvijek nas iznova svojom porukom optimizma i vjere, radošću rođenja upozorava na obnovu života i Kristov pozdrav MIR VAMA, što nije mir propisan ugovorima i sporazumima, nego mir u čovjekovoj duši, utemeljen na miru sa samim sobom, s dugim ljudima i s Bogom.
Božić dočekujemo u svojim očišćenim kućama, pod rasvjetljenim borovima, s kolačima na stolu i s upaljenim svijećama. Ali nastojimo očistiti i naš duhovni stan – prostor našeg srca i duše te dobrotu i mir podijeliti s bližnjima i svim dobrim ljudima.
Ugođaj i ozračje Božića vraća nas u okrilje obitelji, ljubavi, prijateljstva, milosrđa i istinskih životnih vrijednosti. Kao da se pomiče naš unutarnji sat i uspostavlja pravi red stvari ponekad nepravedno zanemaren. Ljepotom i slavljenjem Rođenja uvijek se vraćamo i nama samima. U slavljenju Božića na najbolji mogući način sjedinjuju se:
VJERA, LJUBAV, LJEPOTA I NADA
Božić je čest motiv u umjetnosti, posebice pjesništvu ne samo zbog svog vjerskog misterija nego i zbog univerzalnih značajki koje u sebi sjedinjuje kršćanski pojam Božića – materinstvo, djetinjstvo, obitelj. Oduvijek je izvor nadahnuća i u pučkim običajima i umjetničkim djelima. Najstariji primjeri hrvatskog pučkog pjesništva su crkvene pjesme Va se vrime godišća i Narodil se kralj nebeski. Prva je parafraza latinske pjesme In hoc anni circulo čije potvrde nalazimo u 15. stoljeću, a druga je izvorna božićna popijevka za koju se pretpostavlja da je nastala u 13. stoljeću.
Brojni pjesnici tijekom stoljeća hrvatske povijesti pjevali su o radosti Božića. Ovdje je predočen samo kraći izbor u stihove pretočenih viđenja i doživljaja blagdana mira, zajedništva i obitelji.
August Đarmati
Božić
U svakom je Božiću mladost i spomen koji ne blijedi
I velika Mudrost svijeta koja se danas rodi,
I misao koja više od prolaznosti vrijedi,
I staza istine moćne koja u vječnost vodi.
U svakom je Božiću radost i predznak buduće zore,
U svakom se nanovo rađa u štalici poput roba
Onaj koji je nekad stišao burno more
I koji je Lazara mrtvog uskrsnuo iz groba.
Aleksa Kokić
U noći adventskoj
Očistite svoje sobice, zidove obijelite,
U postelje stavite nove slame
I čiste navlake:
U peći nek tinja vatra
I širi ugodnu toplinu,
Jer stižu hladni vjetrovi
Donoseć snijeg i sive oblake.
I kad vam sred noći studene i mračne
Neko pokuca na vrata skoro nečujno,
Bojeć se, da se nezvan ne narine,
Bio to prosjek, siromašak, starac,
Ili, putnik bijedni iz zemlje daleke,
O, primite ga, dajte mu večeru toplu
I krevet čisti- bez stanarine!
Čitavu noć budite mirni
I samo molitvom toplom
Prekidajte zimske noći tišinu:
Jer možda…
Možda ćete, draga braćo,
Tu malu pomoć i neznatnu ljubav
U ovo vrijeme adventsko
Iskazati Kristu gospodinu.
Vinko Kos
Adventsko vrijeme
Adventsko vrijeme tiho ko predsniježni sati
Šumom crnogoričnom ide pod granama
mističnih jela.
O, kad bi nam svaka čežnja mogla stati
Pasti svaka težina s našeg umornog
tijela.
Kroz slavoluke svog siromaštva htjeli bi
ući
veliki ko heroji, što nisu krvoprolićem
kaljali ruke
i htjeli bi odsanjati božićni san u niskoj seljačkoj
kući
i osjetiti čar zornica i njihove zvuke.
Rajmund Kupareo
Molitva za svjetlo božićne noći
Podaj nam Tvoje svjetlo koje si iz raja povuko za
sobom
Kao što meteor vuče kosu zlatnih prama,
Da kroza nj nađemo pukotinu neba koju si napravio
Silazeći k nama!
Podaj nam Tvoje svjetlo koje je glave neoćutnih živina
Zadržalo netremične, pune toplih uzdisaja,
Da oslijepimo zauvijek zemlji, da u svojim zjenama
Zadržimo lik tvoj prepun sjaja!
Podaj nam Tvoje svjetlo koje je rastaljeno jelinom
Ispunilo u spilji oštre raspukline,
Da se ispune provalije plemena i klasa,
Da se ne izrane, koji će k Tebi doći iz daljine!
Podaj nam Tvoje svjetlo da nam od njegova žara
Preplanu čela, i ruke i oči:
Da nam dlanovi zadrže naslage zlata,
Kad se budemo s Tobom rukovali ove Svete Noći.
Božica Jelušić
Dobrodošlica Božiću
Upali sjajni žižak, stavi u prozor lumin.
Jabuka spava u žitu, grožđice u kolaču.
Iz kuhinje mirišu cimet, klinčić i kumin.
Voze se k nama snovi na zlatnom kotaču.
Čista je naša kuća. Obrazi nam se žare
Odmaraju se ruke, tijelo trudno od posla.
Vjetar prstima češlja šiljate četinare.
Mraz na okna riše putnike, stabla i osla.
U pomirenom srcu noćas ćemo se sresti.
Blagovat ćemo skupa nakon dana posta.
Na prag će netko krošnju nebeskog oraha stresti.
Otvorit će se vrata i propustiti Gosta.
Dolaze s njim svi naši dragi, sjena za sjenom.
Već vratnice škripuću, pjevucka daščica trijema.
Daleka šuma maše radosnim zimzelenom,
Dočekat ćemo skupa Dijete iz Betlehema!
U ovaj izbor mogli bismo uvrstiti još mnoštvo hrvatskih pjesnika i njihovih stihova što je svjedočanstvo da je motiv Božića jedan od najčešćih i najpopularnijih u hrvatskoj književnosti čime se očituje njezina pripadnost kulturi i civilizaciji zapadnog kruga utemeljenoj na kršćanstvu i njegovim moralnim, etičkim i estetskim vrijednostima.
