Matija Živić rođen je u Tovarniku, u Srijemu, 9. srpnja 1751.
Kao siromašni dječak studirao je u Pečuhu u biskupskom seminaru (licej), gdje je osjećao dobročiniteljsku ruku profesora ove škole, pečuškog kanonika i neolatinskog pjesnika Stjepana Adžića. Filozofijski studij nastavlja u Kaloči, a teologiju završava u Trnavi, gdje je 1775 . godine postigao akademski gradus doktora teologije.
Bio je kapelan hrvatske četvrti Pečuha, crkve Svetog Augustina. Djelovao je i kao profesor u mjesnom biskupskom seminaru (liceju), gdje je predavao dogmatiku.
Nakon ukinuća pečuškog seminara (1786.) predavao je u Pešti i Zagrebu. No ponovnim otvaranjem seminara u Pečuhu (1790.) oped ovdje radi. Postaje 1806. kanonik i rektor seminara, a 1808. dekan kaptolskog dobra.
S pravom se može istaći da je u pečuškom seminaru osposobljen srazmjerno velik broj bogoslova rodom sa južnougarskih i slavonskih područja, među njima podjednako našli su se Hrvati, Mađari i Nijemci. Uostalom ovdje se je našao na studiju i kalački pomoćni biskup Ivan Antonović. Ova se je škola smatrala stjecištem siromašnih đaka.
Matija Živić teološkim radom bavio se približno 30 godina.
Dogmatiku napisao je u desetak knjiga. Njegova prva je knjiga izašla pod naslovom De dogmatibus orthodoxae religionis libri X. Pesthini, 1789–1794. Bio je neumorni pisac teoloških tekstova o čemu svjedoči i deset tomova njegove dogmatike koji su izašli u nekoliko godina. Prvi je tiskan 1789. a posljednji, deseti, 1794. godine u Pešti. Može se s ponosom govoriti o kapitalnom djelu, koje je u našim krajevima bilo osnovni manualac, jest priručnik za studente teologije.
Premunio 8. prosinca 1814. godine u Pečuhu.
Pokopan je na groblju oko crkve Svih Svetih, gdje i njegov mentor Stjepan Adžić. Njegov grob međutim kao i drugi nadgrobni spomenici danas su neopoznati jer su križevi odstranjeni, a na mjestu groblja nalazi se voćnjak.
Đuro Franković
