U 82. godini života i 54. godini misništva preminuo je vlč. Sándor Lőrinc
U petak, 27-og rujna 2013. je pokopan omiljeni svećenik među Hrvatima u Pečuhu i okolici, veliki ljubitelj Gospe, duhovni vođa koji je poveo mnoštvo vjernika do Gospinih svetišta u Mađarskoj i šire, bez koga će opustjeti crkva na Snježnom brdu, koji je bio spreman moliti i pjevati, utjecati se za Božju milost na više jezika, tako i na hrvatskom.
No nije gradio crkvu samo od molitve i pjesme, nego i od kamena. Njemu mogu zahvaliti Kukinjčani kapelu posvećenu Svetoj Ani prije 24. godine. Krstio je, vjenčao, dijelio prvu pričest, poslijednju pomast, obilazio bolesne, ispovijedao, pokapao, da bi na koncu i on bio ispraćen na vječni počinak.
Bio je čovjek od pera, rado je pisao i za naš časopis. Zadnji put o štovanju Srca Isusova.
„Kada prevladava grijeh, poplavi i milost kako bi zavladala jednako žestoko kao i smrtni grijeh, no ona po Isus Kristu – misli su Sv. Pavla.
Obistinilo se to sedamdesetih godina XVII. stoljeća godine, kada je Marija Margareta Alacoque imala od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove „veliko ukazanje”, a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova.
Momenat je to kada se vraća vjernički narod počecima tj. oltaru križa, Srcu Isusovom. Vratimo se korijenima – rekla bi današnja mladež, mi možemo to učiniti pomoću litanije Srca Isusova, djela Sv. Gertrude djevice, kod nje se nalaze skoro svi nazivi o Isusovu Srcu, koji su sastavni dio litanije. Sveti Bernard u uzvišenim mislima slavi Isusovo Srce, koje je zaštita, utjeha i spasenje onima koji u njega vjeruju.”…
„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti, (Mt 11, 28), obećao je Isus dok je kročio zemljom. Brojne pučke popijevke i molitve nadahnute su upravo tim obećanjem, iz njih dopire beskrajna božja milost i ljubav.
Prihvatimo, dakle, taj poklon neizmjerne ljubavi, da možemo skupa biti s Njime i sa svima onima, koji su oprali svoju odjeću u krvi Jaganjčevoj.”
Naslovni opat Sándor Lőrinc
Pečuh
Groblje, unatoč kiši i lošem vremenu, uKesuju /Keszü /bilo je prepuno kao i mjesna crkva u kojoj je kršten vlč. Sándor Lőrinc i u kojoj je bio na odru. Oprostili su se od njega braća svećenici, a svi, za koje je imao za života dobru riječ, neće zaboraviti njegov sićušan, ali snažan lik, njegov glas, kojim je, kao zvono, pozivao na susret s Gospodinom.
Laka mu zemlja bila!
