Pobožnost Križnog puta

Iz Veritasa

Bog nije poslao Sina na svijet da osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3, 17)

Pobožnost križnog puta nikla je izravno iz srca naroda Božjega. Već najraniji kršćani u Jeruzalemu išli su istim putem kojim je nekoć išao Isus do Kalvarije. Kasnije je prevladavala misao da se naslikaju događaji Isusovog trpljenja i da se takve slike postave u crkvama. Tako su si mogli predočiti Kristovu muku i oni koji nisu mogli putovati kao hodočasnici u Svetu Zemlju.

Prva postaja

Pilat reče: Doveli ste mi ovog čovjeka pod optužbom da potiče narod na pobunu. Evo, ja ga pred vama ispitah i ne nađoh na njemu nikakve krivnje za koju ga vi optužujete … Ja ne nađoh na njemu ništa što bi zasluživalo smrt. (Lk 23, 13-22)

Židovi su vikali: Ako ovoga oslobodiš, nisi prijatelj caru. Svaki koji se pravi kraljem, protivi se caru. Pilat, čuvši te riječi, izvede Isusa van te sjede na sudačku stolicu na mjesto što se zove lithostratos, a hebrejski gabbatha. A bio je dan priprave za Pashu … i reče Židovima: Evo vam kralja! – Oni na to povikaše: Smakni ga! Smakni! Razapni ga! – Kaže im Pilat: Vašega kralja darazapnem? – Odgovoriše glavari svećenički: Mi nemamo drugogoa kralja osim cara! Tada im ga predade da se razapne. (Iv 19, 12-16)

Pilat reče: Doveli ste mi ovog čovjeka pod optužbom da potiče narod na pobunu. Evo, ja ga pred vama ispitah i ne nađoh na njemu nikakve krivnje za koju ga vi optužujete … Ja ne nađoh na njemu ništa što bi zasluživalo smrt. (Lk 23, 13-22)

Židovi su vikali: Ako ovoga oslobodiš, nisi prijatelj caru. Svaki koji se pravi kraljem, protivi se caru. Pilat, čuvši te riječi, izvede Isusa van te sjede na sudačku stolicu na mjesto što se zove lithostratos, a hebrejski gabbatha. A bio je dan priprave za Pashu … i reče Židovima: Evo vam kralja! – Oni na to povikaše: Smakni ga! Smakni! Razapni ga! – Kaže im Pilat: Vašega kralja da razapnem? – Odgovoriše glavari svećenički: Mi nemamo drugogoa kralja osim cara! Tada im ga predade da se razapne. (Iv 19, 12-16)

Druga postaja

Isus je govorio: Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi! (Lk 9, 23).

Pilat odluči da im bude što ištu. I otpusti im onoga koji bijaše zbog bune i ubojstva bačen u tamnicu, Barabu, koga su tražili, a Isusa predade njima na volju (Lk 23, 24-25). Isus noseći svoj križ, uziđe na mjesto zvano Lubanja, na hebrejski Golgota (Iv 19, 17).

Treća postaja

Na njega pada kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše (Iz 53, 5).

Gospodine, ruka me tvoja teško pritisnu. Pogurih se sav i zgrčih. Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, i svjetlost vida očinjeg gasi se. Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko, jer umalo ne propadoh (Ps 38, 3, 7, 11-12).

Četvrta postaja

Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: Ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti – a tebi će samoj mač probosti dušu (Lk 2, 34-35).

Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol moja (Tuž 1, 12).

S kime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kćeri jeruzalemska? S kim da te usporedim? Kako da te utješim, djevice, Kćeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna. Tko će to iscijeliti? (Tuž 2, 13).

Peta postaja

Izlazeći, sretoše nekog Cirenca, imenom Šimuna, i prisiliše ga da mu ponese križ (Mt 27, 32).

Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije mene dostojan (Mt 10, 38).

Braćo … nosite bremena jedan drugoga, te ćete ispuniti zakon Kristov (Gal 6, 1-2).

Šesta postaja

Moje mi srce govori: Traži lice njegovo! Da, lice tvoje Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene (Ps 27, 8-9).

Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga – tako mu je bilo lice neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka. – Ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svako lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut (Iz 52, 14; 2-3).

Sedma postaja

Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko janje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih (Iz 53, 6-7).

Spasi me, Bože, u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. Jer zbog tebe podnesoh pogrdu i stid mi pokri lice (Ps 69, 2-8).

Osma postaja

Za njim je išlo mnoštvo naroda i žena koje plakahu i naricahu za njim. isus se okrenu prema njima te reče: Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego nad sobom plačite i nad djecomsvojom … tada će se dovikivati gorama: padnite na nas!, a brežuljcima: pokrijte nas! Ako se dakle, tako radi sa zelenim drvetom, što će biti sa suhim? Vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih pogube s njime (Lk 23, 27-32).

Deveta postaja

A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru. Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene (Ps 35, 15-16).
Mi jaki moramo podnositi slabosti slabih, a ne sami sebi ugađati. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu, u njegovu korist, za dobro, jer ni Krist nije sam sebi ugađao, nego (je trpio) kako stoji pisano: Pogrde onih koji te grde pale su name (Rim 15, 1-3).

Deseta postaja

Vojnici, pošto su razapeli Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše na četiri dijela: svakome vojniku po jedan dio. Uzeše i njegovu košulju. Ali kako nije bila šivana, već sva otkana od vrha do dna, rekoše međusobno: Ne parajmo je, već bacimo za nju kocku komu će pripasti! To se dogodi da se ispuni riječ Pisma:  razdijeliše među se haljine moje; za odjeću moju baciše kocku. Eto, tako su postupali vojnici. (Iv 19, 23-24)

Jedanaesta postaja

Kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, tu razapeše njega i zločince, jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane. A Isus je molio: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! (Lk 23, 33-34).

Ponad glave staviše mu napisanu njegovu krivnju: Ovo je Isus, kralj židovski (Mt 27, 37).

Prolaznici su ga grdili mašući glavama: Hm! Ti, koji hram razvaljuješ i u tri ga dana opet sagrađuješ, siđi s križa i spasi sam sebe! Slično su se i glavari svećenički rugali govoreći: Druge je spasio, a sebe ne može spasiti! Mesija! Kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa, da vidimo i vjerujemo! Vrijeđali su ga i oni što bijahu s njim razapeti. Kada dođe šesti sat, nastade tama po svoj zemlji do devetoga sata (tri sata popodne) (Mk 15, 29-33).

Dvanaesta postaja

U deveti sat (oko 3 popodne) viknu Isus jakim glasom: Eli, Eli, lama sabakhtani! – što znači: Bože moj, zašto si me ostavio (Mk 15, 34).

Pomrča sunce, a hramski se zastor razdrije po sredini. tada Isus viknu jakim glasom: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. To reče i – izdahnu. Kada stotnik vidje što se dogodi, počne slaviti Boga i reče: Zaista, ovaj čovjek bijaše pravednik! (Lk 23, 45-47).

Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešni, umro za nas. Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi (Rim 5, 8-9).

Trinaesta postaja

Moje mi srce govori: Traži lice njegovo! Da, lice tvoje Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene (Ps 27, 8-9).

Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga – tako mu je bilo lice neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka. – Ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svako lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut (Iz 52, 14; 2-3).

Četrnaesta postaja

Josip uze tijelo, zavi ga u čisto platno, te ga položi u svoj novi grob, koji bijaše izdubao za se u pećini. Zatim na vrata navali velik kamen i ode. Tu su bile Marija iz Magdale i druga Marija; sjedile su prema grobu (Mt 27, 59-61). Isusovi neprijatelji odoše i osiguraše grob: zapečatiše kamen i postaviše stražu (Mt 27, 66).