pripovijedaka u Đakovu
U Đakovu je 28. listopada u Amadei, otvorena izložba ilustracija likovne umjetnice Veronike Sinkó iz Budimpešte. Njezini crteži nedavno su objavljeni u zbirci pripovijedaka A gyermek és a sárkány (Dijete i zmaj) Hrvata iz cijele Mađarske, u prevođenju autora ovih redaka, te u netom objavljenoj slikovnici Dijete i šarkanj koju je književno obradio Mirko Ćurić.
No, još prije otvaranja izložbe i održavanja promocije ovih novih izdanja goste iz Mađarske primio je i đakovačko-osječki nadbiskup dr. Đuro Hranić.
Rado ćemo navesti da se između Pečuha i Đakova unazad već više godina razvija prijateljska suradnja te partneri iz Mađarske podjednako mogu računati na potporu gradskog vodstva, bilo svjetovnog, također i crkvenog!
***
U đakovačkom staračkom domu Amadei tog dana, kao i obično, okupljali su se stariji mještani koji dolaze svaki dan da se druže i zajedno provedu vrijeme. No ništa neobično nije bilo da su prošlog utorka dovedeni i mališani iz dječjeg vrtića koji su se izvođenjem dječjih pjesama lijepo uključili u sam program. Ovdje navodimo da bi te pjesme dobro došle i hrvatskim vrtićima u Mađarskoj, pa da se na taj način osvježi njihov dječji svijet, a izvedbom obraduje publika!
Priredbi su se odazvali znatiželjnici iz samoga grada i dopredsjednik Grada Đakova, gospodin Išasegi.
Samo da ponovimo promovirana je slikovnica Dijete i šarkanj, odnosno istoimena zbirka pripovijedka A gyermek és a sárkány – Magyarországi horvát népmesék és mondák.
Ovu je bajku pribilježio sakupljač narodnog blaga pečuških Hrvata, slavonski pisac Nikola Tordinac (1858.-1888.). Tordinac, boraveći na liječenju u Pečuhu 1875. kod svoje bake, sakupljao je hrvatsko rasuto biserje: pripovijetke, molitvice, pjesme, poslovice, običaje, te opisao i svakodnevni život Hrvata u tom gradu i susjednom Kozaru (Nagykozár). Slikovnicu Dijete i šarkanj za tisak je prigotovio hrvatski književnik, Mirko Ćurić, koji ju je književno obradio. Slikovnica sadrži i dvanaest popratnih maštovitih ilustracija u boji Veronike Sinkó iz Budimpešte. Trebamo uz to još dodati da je posrijedi jedna od najljepših i najneobičnijih hrvatskih narodnih bajki. Po mnogočemu je ova bajka jedinstvena u hrvatskoj, pa i u svjetskoj usmenoj književnosti. Tordinac bilježi kako ju je čuo od Reze Martinković: „Reza Martinković, starica iz Pečuha, naučila sve pjesme i pripovijetke u mjestu od svojih starijih. Ona je odlazila poslom i u Slavoniju, u Slatinu”.
Druga pak istoimena zbirka na mađarskom jeziku A gyermek és a sárkány sadrži izbor bajki Hrvata u Mađarskoj u izdanju nakladnika Móra Kiadó u Budimpešti, a za koju je zbirku ilustracije prigotovila također narečena slikarica gospođa Veronika Sinkó.
Akademska slikarica i ilustratorica Veronika Sinkó rođena je u Budimpešti g. 1945. gdje i danas živi. Od 1971. počinje izlagati, najprije u Budimpešti i u drugim mađarskim gradovima, a potom i u Njemačkoj, Francuskoj, Sjedinjenim Američkim Državama itd.
Veronika Sinkó je izvanredna i jedinstvena slikarica i ilustratorica. Odrasla je u duboko religioznoj obitelji, naime za vrijeme tzv. socijalizma njezin je otac Ferenc Sinkó bio urednik katoličkih novina Új Ember i časopisa Vigila.
Slikarica i ilustratorica Sinkó svoju je prvu knjigu na mađarskom jeziku A Boldogasszony papucsa (Papuče Gospe) objavila 1987. kod budimpeštanskog izdavača Móra.
Mirko Ćurić rođen je u Đakovu 1964. Po zanimanju je profesor hrvatskog jezika i književnosti. Živi i radi u Đakovu. Objavio je pet romana, dvije zbirke pjesama, a u programu otvaranja Đakovačkih vezova izvedeno je jedanaest njegovih dramskih igara.
Autor je jedanaest slikovnica na temelju đakovačkih narodnih bajki. Dvije su prevedene na engleski, a šest na mađarski jezik, a u pripremi je mađarski prijevod slikovnica Bajka o najmlađem kraljevom sinu koji je oženio žabu i Pazovka.
Priredio je i uredio više desetaka knjiga. Urednik je Revije Đakovačkih vezova. Tekstovi su mu prevedeni osim mađarskog i engleskog, na poljski i makedonski jezik. Za svoj književni rad dobio je tri književne nagrade i nagradu Grada Đakova. Nakladnik slikovnice Dijete i šarkanj je Đakovački kulturni krug.
Đuro Franković