Prošle godine na inicijativu Joze Solge, vođe hrvatskih udruga u šomođskom i baranjskom dijelu Podravine u Mađarskoj pokrenuta je serija o gradnji crkvi te zaredom tiskane su dvojezične knjižice o tom poduhvatu.
Na početku ovih serijskih izdanja opisana je gradnja šeljinske crkva i tiskana još u formatu novina, a koja je temeljena, kao i ostale knjižice, na bogatoj arhivskoj građi Pečuške dijecezalne biskupije i Historia domusa datih naselja, te potkrijepljena dokumentima i sjećanjima mještana. Da bi čitateljima, poglavito vjernicima, tekstovi bili pristupačni i svhatljivi, ujedno da se dozna i o tijeku gradnje, ponuđeni su i drugi tekstovi koji podjednako mogu poslužiti za učenje hrvatskog jezika, jačanje vjere u pojedincima i osjećaj svijesti o pripadnosti hrvatskoj zajednici. Priložene privlačne fotografije o samim crkvama, njihovom unutrašnjem uređenju, preslike dokumenata, razni prizori o podravskom krajoliku potkrepljuju izneseno u tekstu, osvježavaju čitatelja i možda potajno poručuju da je ugodno svratiti u pitomu Podravinu, pored samu ljepoticu Dravu.
Tekstove o gradnji crkvi najčešće nadopunjuju stihovi velikog hrvatskog pjesnika u Mađarskoj, Josipa Gujaša Đuretina koji je posjetio u većem broju sva ta naša hrvatska sela a svoje dojmove opisao u svojim pjesmama, uostalom posjet Križevcima na proštenje kuda je išao s djevojkom, kao kroz neku zelenu katedralu ovjenčanu krošnjama prostranih podravskih šuma… Hodajući na bentu rijeke Drave, stigao on i u Brlobaš gdje su ga dočekali sunčani stogovi, tzv. „kamare” slame i žamor u školskom dvorištu… U Potonji tražio je svog prijatelja.
No pored ta četiri naselja objavljena je i knjižica o gradnji starinske crkve, zgrade crkvene župe i učiteljskog stana, tamo u poraću, odmah nakon Drugog svjetskoga rata. Ovo naselje naš besmrtni pjesnik Gujaš nije opisao ali su objavljeni stihovi pučke pjesnikinje Micike Hideg, kao i legende autora ovih redaka, odnosno urednika i pisca ovih serija. Reći ćemo još da predstoji tiskanje i šestog sveska čiji je hrvatski i mađarski tekst u potpunosti prigotovljen za tisak i prema svim izgledima bit će, ako Bog da, dogodine i objavljen. Nastojalo se, dakle, pored korisnog ponuditi i štivo o prošlosti naših Hrvata, o davnoj prošlosti još kad smo bili pod Turcima u 16. stoljeću i o kasnijoj, o doseobi hrvatskog življa početkom 18. stoljeća u ove krajeve. Sudeći po svemu preteča današnjih Hrvata ovdje je bilo već i u 13. stoljeću naime o tome uvjerljivo govore opisani nazivi seoskog hatara. U današnje vrijeme čak je i zaboravljeno da je Martince, tada zvani Vaškasentmarton, bilo trgovište (mađarski mezőváros) i da se 1550. ovdje održavala i vjerska sinoda.
Ova izdanja krase lijepe snimke neumornih foto-umjetnika Akoša Kolara, Zvonimir Ištvana i Anite Mandić koji da bi okom kamere zapazili i ovjekovječili prolazne trenutke u bezbroj prilika bili su na samom terenu.
U izgradnji ovih crkvi imali su značajno učešće mnogi, od šeljinskog grofa Ivana Draškovića, do križevačkog seljaka Joze Ribara, do brlobaške načelnice Piroške Gujaš, bračnog para Waldfogl, mjesnih učitelja u Potonji i starinskog kapelana Jakaba Meggyesa i samopožrtvovanih brojnih Starinčana, Križevčana, Brlobašana, Potonjana i Šeljinčana. Dodali bismo da je crkva u Starinu građena u Bauhaus stilu prema planovima Lajoša Taraija.
Ove su knjižice predstavljene u nazočnosti brojnih vjernika., posjetitelja. Hrvatski i mađarski svećenici služili su svetu misu, a odazvali su se čak i tri biskupa, đakovačko-osječki biskup u miru Marin Srakić (Šeljin), pečuški biskup Mihály Mayer (Brlobaš i Potonja) te đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić (Starin).
(Đuro Franković)
