Blagdan se u Pomurju zove Sveta Magdalena,[1] a u Podravini na Mariju i Magdalenu.[2]
Loše je vrijeme na dane svetih Ilije, Marije Magdalene i Danijela.[3]
U pomurskim hrvatskim selima se vjeruje da majka kojoj je umrlo dijete do svete Magdalene ne smije jesti jabuke. Ako pojede, onda će njezino dijete na drugom svijetu plakati, jer tamo Majka Marija dijeli jabuke. Ono dijete kojemu je majka do tog dana jela jabuke, neće dobiti jabuku.[4]
U podravskom Lukovišću se kazuje: Do godovna Marije Magdalene neje slobodno materi jest jabuke kojoj je dete umrlo, jel nje dete neće dobit u raju.[5] U susjednoj Potonji drže da majka čije je dijete umrlo do dana Marije Magdalene (22. srpnja) nije smjela jesti jabuke, jer se vjerovalo da će Majka Božja djeci u nebu tog dana dijeliti jabuke, ali samo onoj, čija majka do 22. srpnja nije jela jabuke.[6]
Naši pomurski Hrvati drže da ako žena na svetu Magdalenu vidi mrtvu zmiju, onda će biti bolesna, a ako vidi živu zmiju, onda će biti zdrava.[7]
Djevojčicama u Bužaku se tog dana siječe kosa da bi bolje rasla, naime drži se da odsječena kosa donosi sreću. Smatra se da tog dana obično bude pljusak, ako pada kiša, znači da će rod oraha i lješnjaka biti loš.[8]
Gradišćanski Hrvati na dan svete Magdalene promatraju kakvo je vrijeme, naime ako je taj dan kišovit, tj. Ako se Magdalena plače, onda se snoplje namače, ili Ko se Magdalena plače, čemerno vino namače.[9] Magdalenin plač se poistovjećuje s kišom.
- čemeran, -na, -no – loš, -a, -e
Đuro Franković
[1] BALAŽIN, E., 1998., 61.
[2] Osobne bilješke
[3] FEHÉR, Z., 1975., 20.
[4] BALAŽIN, E., 1998., 61.
[5] Osobne bilješke
[6] BEGOVAC, R., 1997., 81.
[7] BALAŽIN, E., 1998., 61.
[8] KIRÁLY, L., 2002., 106.
[9] Pribilježio Ivan HORVAT
