Harkanjski župnik, Ladislav Ronta rođen je u malom podravskom naselju, u Križevcima, godine 1947.
Materinji mu je jezik hrvatski, no u osnovnoj školi nije učio ni čitati ni pisati na njemu. Kako sam kaže, djetinsjtvo je proveo u pobožnoj seoskoj sredini, u njegovoj rodnoj kući nazočna je bila molitva. Svi su redovito išli u crkvu, stoga je njegov odlazak na školovanje u Benediktisnku gimnaziju u Đur/bio posve prirodan. Tamo je maturirao g. 1966. Nakon mature primljen je na tamošnji Bogoslovni fakultet, a prema tadašnjoj praksi u Mađarskoj, prije početka visokoškolskog školovanja, muškarci su trebali obaviti dvogodišnju vojnu službu.
-Te su dvije godine pomogle meni da odlučim kako dalje, a noćna služba g. 1968. u jednoj stranoj zemlji pokazala mi je put, i čuo sam glas iz svoje unutrašnjosti: „Dođi i slijedi me!”
Nastavio je tako svoje teološko školovanje u Đuru, da bi završne ispite položio u Segedinu. Pečuški biskup József Cserháti ga je posvetio za svećenika, i postavio za kapelana u Egerág / Egrak, gdje je služio tri godine. U baranjskom tronacionalnom selu Olasu je također djelovao kao kapelan, pomagajući svećeniku koji je vjenčao njegove roditelje i koji ga je pokrstio, pa su te godine ostavile izuzetno dubok trag i lijepe uspomene u njegovu životu. Vlč. Ladislav Ronta je, već kao svećenik, premješten u Beremend, a nakon tamošnjih 14. godina služba ga vodi u Šeljin, gdje boravi sedam godina. Od 2000. godine se nalazi u Harkanju, gdje je 30. lipnja proslavio 40. obljetnicu svojeg svećeništva.
-Imao sam do sada lijep svećenički život, zahvalan sam što sam službovao u naseljima napučenim hrvatskim življem pa sam imao priliku vježbati hrvatski jezik, predvoditi misna slavlja na hrvatskom jeziku. Sredinom 2013. godine me je pečuški biskup dr. György Udvardy zadužio za hrvatski narodnosni pastoral, što sam rado prihvatio, nastojat ću da se u našim obiteljima još dugo moli „očenaš”.
Razgovarala: M K T
