Vinceta u Kukinju 2013.

Ako na Vincetu (22. siječanj) kaplje s krova, bit će puno vina

Ako na Vincetu (22. siječanj) kaplje s krova, bit će puno vina! govorilo se nekada u Kukinju, i ostajalo se na tome, naime, Kukinj baš i nije bio poznat po velikim vinogradima i dobrim vinima. U stvari i jeste, ako se uzme u obzir da su ovdje bili podrumi Pečuške biskupije, sve do nacionalizacije poslije drugog svjetskog rata. No u ovome je kraju izvan biskupskih vinograda urodila uglanom noha, mirkovac, slankamenka, rano grožđe «sajber», kasno stolno grožđe «kozje sise», koje je u stvari dozrijevalo čak do Božića, okačeno o glavnu gredu u prednjoj sobi. A što se vina tiče, pio se čiger, i kako rekoh, noha, nije se baš prakticirao takozvani obilazak podruma, samo radi obilaska, jeste jedino za vrijeme vinogradskih poslova, ako je ponestajalo vina, otišlo se posjetiti komšiju kod koga se još nadalo po kojoj čaši.

Ipak, selo, nadomak grada Pečuha, u zadnjih dvadesetak godina postalo je poznato po priredbama koje su usredotočene na vino, blagoslov loze/trsa na Vincetu/ Vincekovo/Vinceciju, odnosno na blagoslov mladoga vina, , u studenom, na Martinje. Organizatori, članovi hrvatske narodnosne samouprave, od samih početaka djelovanja u svoj su program uvrstili upravo i gore navedena slavlja. To su bile godine kada je nekolicina mlađih Kukinjčana sve veću pozornost posvećivala upravo vinogradu, vinu, možda potaknuti godišnjim natjecanjim vina Udruge hrvatskih vinogradara u Mađarskoj, gdje su poneki postizali lijepe rezultate, pojavljivali se i na zagrebačkoj Vinaviti. Pokretači i stalni sudionici Vincekova su Đuro Tarađija, Ivo Grišnik, Miko Kovač, Mića i Miko Kamarić, Tibor Križić, Tibor Kundar, Ivica Bošnjak. Veseli, gostoljubivi domaćini privlače štovatelje i ljubitelje vinske kapljice iz susjednih, prijateljskih naselja, Pogana, Salante, Pečuha, Semelja, Kozarmišljena, Udvara, Duboševice (Hrvatska) itd. da bi i oni na svoj rad, makar i u tuđem vinogradu, zatražili i blagoslov Svevišnjega, da bi vinom zalijevali švarglu/gembec, kobasicu, očekujući grozdove krasne poput prerađevina od svinjskoga mesa.

Domaćini ovogodišnjeg Vincekova bili su Anica i Ivica Bošnjak, njihova kćerka Eva, zet Fero i sin Petar, a lokacija, uređeni vinograd i podrum iznad sela, s divnim pogledom na grad Pečuh i snježna kukinjska polja. Blagoslov je obavio vlč.István Horváth, pjesmom je popratila mjesna pjevačka skupina a molitvom svi nazočni. Ove godine je gostiju bilo čak iz Čitluka / Bosna i Hercegovina/, iz središta Zaladske županije, a dragi gost, generalna konzulica Republike Hrvatske u Pečuhu, Ljiljana Pancirov je provela dio dana s Kukinjčanima.

I ovu su priredbu popratili hrvatski mediji iz Mađarske, pa se tako širi dobar glas aktivne hrvatske zajednice malog baranjskog naselja.

Tekst: Milica Klaić Tarađija

Snimke: Eva Bošnjak

Vincencija

 

Napisao Jožika Ivičin iz Duboševice/Daljoka

 

Minja se vrime padat će snig

Zove mene Đurka:-Ajdemo na brig!

U akovu vina više nego lane

E, moj Ivo, pamet da ti stane.

 

Sveti Vinko došo nam polako

Kaže Tibi:-Triba se prepravit jako.

Šibe škare sve za mašćenice

Mika volji masne kobasice.

 

Tu se molji i dragi nam Bog

Nek vinograd da što bolji rod.

Na čokoću vesu kobasica struke

Kundar dono i dvi suve šćuke.

 

Novo vino a i staro sad se pije

Crno, bilo, šiljer isto ko i prije.

Drusa nam se valja u tople ćurdije

A snig gusti sve jače i jače vije.

 

Svi smo mi rumeni i pisma se čuje

Kamarić nam svira, običaj se štuje.

Kukinjčani, Daljočani u Paljike bile

Zajednos u Vinceciju oni proslavili.