Nekada je bio običaj da se kroz čitavo Došašće u misama zornicama s Marijom čekao Božić. Danas crkva želi da, nas barem ona dovede svome Djetetu koje dolazi k nama.
Marija je živjela svoj normalni život u Nazaretu, kad njoj se ukazao Gabrijel anđeo Gospodnji, i navijestio joj da će roditi sina Božjeg. Evo, Marija ima jednu tajnu koju ne može nikom kazati, nitko njoj ne bi vjeroao, zato ide u pohode Elizabeti koja će je razumjeti. Marija je svojim pohodom donijela pravi Božić Elizabetinoj kući.
Marija nam može biti uzor u poniznosti. Kod samoga svog pohoda Elizabeti ona je pokazala najdivniji primjer poniznosti. Kada je postala majkom samoga Boga, došla je Elizabeti da joj bude sluškinjom. A kad Elizabeta slavi Mariju kao Majku svoga Gospodina, Marija to ne može slušati, nego slavu upućuje prema Bogu. Ona od svog srca zapjeva slavu Božju:-Veliča duša moja Gospodina! Tako se Marija pokazala pravom učiteljicom poniznosti.
Božić je također blagdan poniznosti. Božić je blagdan poniznoga Boga.Veliki Bog postao je maleni Bog, Božić. Sišao je s nebesa. Ne samo da je sišao postavši čovjekom, nego je postao siromahom. Stoga Božić uistinu može slaviti onaj čovjek, koji bi htio biti ponizan. Samo malene duše mogu s pastirima ući u betelehemsku štalu. U katedralu rođenja u Betlehemu može se ući samo, ako se čovjek sagne glavu, ponizno.
Na Božić su anđeli navijestili pastirima veliku radost. Božić je postao blagdanom radosti. Kako pjeva naš narod u božićnom slavlju:-Veselje ti navješćujem, puče krščanski, jerbo se Kralj u
Betlemu rodi nebeski!
Božić je blagdan radosti. Javljam vam veliku radost koja će biti svem narodu. To je Božićna poruka cijelome svijetu. K Elizabeti Marija je donijela u svom krilu još nevidljiv izvor svake radosti, donijela je svoje Božansko Djetešce. S Isusom je donijela radost malom Ivanu i njegovoj majci. Marija i dandanas sa sobom nosi taj isti izvor radosti. Gdje je Marija, tamo će biti i
Isus. Marija je zora, a sa zorom dolazi sunce. Gdje je Isus tamo je i njegova radost.
Božić je blagdan mira. Mir ljudima na zemlji. U miru, u pola noći, u tišini samotne štalice Bog je došao na našu zemlju.
Ni danas ne možemo doživjeti pravi Božić bez mira u svom srcu. Mir u srcu pravi je božićni anđeo, koji daje čovjeku doživjeti Božić.
Prije nekoliko godina bio sam u Svetoj Zemlji, tako i u Betlehemu, u Bazilici rodjena, slavili smo misu blizu onoga mjesta, gdje se Isus mali porodio na ovaj svijet.
Prije trideset godina jedan pisac je zvao telefonom mnoge obitelji i župne urede i rekao je, da on se zove Josipom, rodila mu žena Marija, i sad bi trebala van iz bolnice sa djetetom. Nema ih kamo odnijeti, dali bi im mogli dati konak dok nađe odgovarajući stan. Nitko ih nije htio primiti, neki su obećali novac, drugi su rekli da odu u hotel, a račun će im platiti, no većina je rekla, nažalost nemaju mjesta za njih.Tamo sam rekao vjernicima, prije dvije tisuće godina Židovi nisu primili Isusa, Mariju i svetog Josipa. Mi smo uvjereni, da smo onda živjeli, mi bismo ih sigurno primili u naš dom.
Je li bismo mi pustili u naš dom nekog, tko nema gdje spavati? Ili bismo mu kazali:- Gubi se ispred naših vrata! Za tebe nema mjesta u našem životu!
Evo Crkva nam poslala našu Majku Mariju, da nam donese Božić. Pozovimo je mi sami k sebi, neka i nas nauči biti poniznima, smirenima i radosna srca.Tada ćemo zaista proslaviti Božić, jer ćemo ga istinski doživjeti. A to će biti početak i uvod našeg vječnog Božića. Amen.
Ladislav Bačmai
župnik
